Diary of Lieselotta P.

nedjelja, 06.07.2008.

10. poglavlje (THE END)

*14 godina poslije*

Sunčeva zraka na licu prenula me iz sna.
Odbila sam ustati se, a onda me sunce poškakljalo po obrazu.

Nasmijala sam se.
Ipak sam bila primorana ustati se iz kreveta.
Otvorila sam prozor i pustila da sunce u potpunosti prekrije sobu.

Koji je ono danas dan?
Ah da, četvrtak.

Sirius je već odavno na poslu, zaključila sam pogledavši na zidni sat.
Odveo je Minu Belle u jaslice, opet sam zaključila nakon što sam zavirila u dječju sobu.

Minina soba mirisala je po baby-puderu.
Voljela sam taj miris. Opuštao me.
Podsjećao me na moju malu slatku jednogodišnju kćerku.

Ime sam joj nadjenula prema svojim inicijalima, koje sam doznala prije 14 godina.

Bože, koliko se toga promijenilo otad.
Stvari koje su mi tada predstavljale toliki problem, sada su mi samo uspomene.

Samantha.
Moja velika misija.

Sve je prošlost...

*FLASHBACK*

- Lily, brzo! Ne daj joj da pobjegne!- vrištala sam iz sve snage na Lily, koja je potrčala za malom prilikom.

- Ne mogu ju stići! Prebrza je!- uspaničeno je vikala Lily.

Srećom, odnekud se stvorio Kingsley i uhvatio Samanthu. Nije se mogla oduprijeti njegovom čvrstom stisku.

Nakon nekoliko mjeseci potrage, susrela sam se s njenim pogledom.
Bila je divlja. I zapuštena.
U očima joj se krijesio inat, a iskešenim zubima pokušala me zaplašiti.

Poput životinje, pomislila sam. I odmah poništila tu misao, gledajući ju u oči, koje više nisu odražavale inat, već istinsku tugu.

Došlo mi je da ju pustim, no znala sam da ju moram odvesti Dumbledoreu. Milom ili silom.

Oko nas pojavili su se svi moji prijatelji. Sirius je pomogao Kingsleyu da čuva Samanthu, jer se ona snažno odupirala, a Kingsley polako popuštao.

*END OF FLASHBACK*

To je posljednje čega se sjećam u vezi našeg susreta.
Zajedničkim snagama odveli smo ju k Dumbledoreu.

Onoj životinji od čovjeka.

Nekoliko mjeseci nisam znala što je s njom, a onda sam doznala da su na njoj vršili razna testiranja u vezi darova smrti. Mučili su ju. Na najstrašnije moguće načine.

Mnogo sam noći proplakala sjećajući se njezinog tužnog pogleda. Ne mogu vjerovati da sam nekoć vjerovala Dumbledoreu i zapravo radila za njega.
Svi smo bili obmanuti. Mislili smo da je mudriji, da je gotovo svet.
Varali smo se.

Čim je ono što se događalo unutar zidina Hogwartsa procurilo u javnost, Dumbledore je uhićen, a Hogwarts zatvoren. Užasnuti učitelji nisu htjeli imati nikakve veze s onime što se tamo zbivalo.

Baš kao ni ja. Ostatak svog školovanja provela sam u Zwenix školi magije i čarobnjaštva u Irskoj, kao i svi moji prijatelji.

Neposredno prije preseljenja u Irsku s Potterovima, posjetila sam svoju staru kuću.
Teta i tetak me nikada nisu vodili tamo, bojeći se da će mi to biti potresno.

Iskreno, i bilo je.

Osjećala sam ogroman nalet emocija dok sam gledala ostatke zidova kuće u kojoj sam provela svoje prve dane.
Nisam se ničega sjećala...ali, osjećaj nostalgije bio je prisutan.

Tada sam doznala što znače moji inicijali M. i B.

*FLASHBACK*

Osjetila sam suzu kako mi polako klizi po obrazu.
Bilo je prekasno da ju progutam, a nisam imala snage obrisati ju.

Tetak Thomas me zagrlio i iz kaputa izvukao jednu kuvertu.
Nakašljao se:
- Lotta...ovo pismo stiglo je na našu adresu prije nekoliko dana. Čini se da se sova izgubila. Premda glasi na moje ime, rukopis je očev, pa bih ga volio pročitati s tobom.

Drhtavim rukama otvorio je kuvertu i izvadio pismo.
U sebi smo počeli čitati očev krasopis:

"Dragi moj brate!

Nemam puno vremena za pisanje, i nadam se da mi neće presresti poštu.
Htio sam te samo iskreno zamoliti da jednoga dana, kad više ne bude Amelie i mene, preuzmeš moju Lieselottu pod svoje okrilje.
Taj dan uskoro dolazi. Ne pitaj me ni zašto, ni kako.

Ne mogu ti reći ništa više.

Pozdravi Agnes i nećaka Jamesa.

Lieselotta Mina Belle Potter, uvijek znaj da te volim!

Richard"

Suze su krenule same od sebe, a više nisam imala ni želje zaustaviti ih.
I tetak i ja znali smo cijelu priču o Darovima.
On ih je doznao od Dumbledorea, a ja od B.B.

I zato nas je ovo pismo još i više potreslo.
Doznala sam što znače M. i B.
Mina Belle.

Obećajem, ako ikad budem imala kćer, zvat će se ovako.
U suzama sam napustila svoj stari dom, i krenula za tetkom koji više nije mogao gledati.

*END OF FLASHBACK*

I doista. Mina Belle sad je u jaslicama.

A ja se više ne prezivam Potter, kao što ste već, pretpostavljam, zaključili.
Da.
Od prije godinu dana moje službeno ime jest Lieselotta Mina Belle Black.
Pitate se kako to da sam na kraju ipak završila sa Siriusom?

*FLASHBACK*

Sirius i ja sjedili smo na krovu.

Zabava za kraj školovanja u Zwenixu još je trajala, no Sirius me pozvao malo van, na zrak.

U ove tri godine što smo proveli u Zwenixu još smo se zbližili, no on je prve dvije proveo u nekoj bezveznoj vezi s Lucindom, pa sam mu više bila kao sestra nego kao potencijalna cura.

S Lucy je prekinuo prije godinu dana, nakon što je doznao da ga vara. S Kingsleyem.

Ne krivim Kingsleya.

Nikad nije bio pretjerano dobar sa Siriusom.
Nakon prekida, kome će se Sirius žaliti ako ne Jamesu i meni.

No sad je sve više i više počeo davati neke znakove da mu se sviđam.
Da, znam da sam obećala da ću zaboraviti na njega jer on voli Lucindu.
Ali nisam si mogla pomoći.

Mjesec je svojim srebrnim sjajem prekrio moj osmijeh.
Promatrala sam ga.

Izgleda tako elegantno i frajerski u isto vrijeme, u crnom odijelu i košulji poprilično nemarno zakopčanoj, bez kravate.

Iskreno, bila sam zadovoljna svojim večerašnjim izgledom.

Crna baršunasta haljina koju sam obukla tetin je poklon. Stajala mi je veličanstveno.
Kosu sam nemarno skupila na vrhu, puštajući nekoliko valovitih pramenova da sami padaju.
Oko vrata ljeskala se bakina ogrlica, a na prstu prsten s mojim inicijalima.

Osjetila sam njegov pogled na sebi nakon što sam ja okrenula glavu.

Tišina koja je nastala nije bila neugodna, no svejedno sam ju odlučila prekinuti:
- Nešto si me htio pitati ili smo samo ovako izašli?

Uf. Kakva bezvezna rečenica.
Ne mogu vjerovati da se i nakon 7 godina poznanstva uspijem ovako blamirati.

- Ovaj...ja...ma, ništa.- promucao je.

Sjedili smo tik jedno do drugog. Kad smo se uopće toliko približili?
Opet smo ušutjeli.

Osjetila sam njegov dah na licu. Pogledala sam ga u oči.

Uzvratio mi je poljupcem. I to ne bilo kakvim.
Onim od kojega se dobiju leptirići u stomaku.

Nakon nekoliko sekundi odmakli smo glave.

- Siriuse, ja...- počnem, još uvijek ošamućena, a on me opet poljubi.

- Volim te, Lotta. Sve ovo vrijeme bila si uz mene. Bila si tu, a ja te nisam vidio.- sve to izgovorio je u jednom dahu.

Šutjela sam. Svaka moja riječ bila bi suvišna ovom čarobnom trenutku.

*END OF FLASHBACK*

Ostali smo zajedno do danas. Vjenčali se, dobili dijete. Gotovo idlično, ha?
Pa i nije baš. Svašta se tu izdogađalo.
Da ne duljim, strašno puno ljudi probalo nas je razdvojiti. Od ljubomorne Lucinde koja ga nije uspijevala prežaliti (na kraju je ipak uspjela i skrasila se s Tomom, jednim dečkom iz Durmstranga) do jednog dečka iz Hogwartsa, koji se potukao sa Siriusom zbog mene (?!).

Što se dogodilo s Peterom?
Ništa. Apsolutno ništa.
Ne znam ništa o njemu. Čak ni sad, nakon 14 godina.
Jedino za što se bojim je Mina Belle. Ne želim da njoj nešto učini.

U kakvim sam odnosima ostala s prijateljima?
Krenimo redom...

Chanell i Starz ostali su zajedno. Ispostavilo se da je njihova ljubav bila dovoljno jaka da izdrži hrpu nevolja i dečki koji su se lijepili na Nell.
Malo sam izgubila kontakt s njima, jer su se preselili u Devon.
Znam samo da su svog dvogodišnjeg sina nazvali Howard, prema Starzovom preminulom ocu.
Mislim da ni ne znaju za Minu Belle.

B.B.?
Ljeto nakon moje šeste godine prohodala je s Kingsleyem Shackleboltom. Nisu se još vjenčali. Takvi su tipovi. Ne žele biti vezani papirom. No strašno se vole.

Aimee je s Remusom prekinula negdje na sedmoj godini. Lunac je zapao u depresiju, a nije ni ona bila presretna bez njega, tako da su se prije par godina opet sreli. Vjenčanje im je za 4 mjeseca.

Lucy je dugo vrijeme tugovala za Siriusom, jer ju je Kingsley brzo ostavio, i za godinu dana prohodao s B.B. Nekoliko puta mi je slala prijeteća pisma, a ja sam se pitala što se to događa s njom. Ispostavilo se da je samo nesretna jer nema nikoga. Tužno, zar ne? Srećom, našla si je krasnog dečka iz Durmstranga.

May Stox? Uvijek se nasmiješim kad pomislim na nju. Do dana današnjeg ostale smo prijateljice. Prohodala je s Robbiejem (vukodlakom koji joj se duugo sviđao) nekoliko dana nakon mene i Siriusa. Vjenčali su se i ja sam joj bila kuma. Prije godinu dana rodila je krasnu djevojčicu, Ioanne. Da, neobično ime, znam. Ali svidjelo mi se na prvi put.

Lily...moja draga Lily. I njezin James. Da, njezin. Tko bi rekao? (Nadam se da osjećate ironiju:))
Nakon sedam godina tijekom kojih je James patio za njom, Lily je napokon odustala od toga da se pravi nedodirljivom.
Prohodali su ono ljeto poslije sedme godine i toliko se vole da je to strašno slatko.
Otprilike u isto vrijeme kad sam ja rodila Minu Belle, Lily je rodila malog slatkog Harryja.
James se totalno promijenio. Uozbiljio se. Ne previše. Ali svejedno.
Ne znam što je uzrok tomu, Lily ili godine. Ili možda Harry.
A mali je presladak. Pljunuti James s Lilynim očima.

RRRRING.

Telefon.
Da. Premda živimo u čarobnjačkom svijetu, nije na odmet imati bezjačke fore, zar ne? Na kraju krajeva, tu su podosta napredniji od nas.

Tko me zove?

- Halo?
- Ej, Lottie, si ti?- začujem poznati glas kako postavlja ovo potpuno retoričko pitanje.- May je!
- May!- razveselim se.
- Htjela sam te pitati ako bi htjela na kavu sa mnom i Starzom.- May je cvrkutala u slušalicu.
- Starzom?- iznenadim se.
- Da! Nakon gotovo godinu dana što se nismo čuli. Poslao mi je pismo o tome kako dolazi u London na službeno putovanje i poziva nas na kavu.- May se nasmije.- Lijepo od njega, zar ne?
- Da...- složim se.- Onda, kad idemo i gdje?
- Dođemo po tebe za nekih pola sata, jel ti to odgovara?
- Aha. Jedva čekam.
- Ajd, vidimo se.
- Vidimo se, May.

Poklopile smo.

Otišla sam se na brzinu spremiti, jer, ako vas pamćenje služi, onda znate da sam još u spavaćici.
Obukla sam žutu majicu i traperice. Bacila sam kratki pogled na starke u mom ormaru. Nisam ih nosila već par godina. Odbacila sam ih skupa s adolescencijom.
Odlučila sam se za smeđe cipele koje jako volim.

Pogledala sam se u zrcalu.
Nisam se puno promijenila. Odrasla sam, da, i moje crte lica više nisu djetinje. No i dalje imam dječji pogled u očima.
Nanijela sam sloj maskare i prozirno sjajilo. Čak ni u ovim godinama nisam osjećala potrebu za slojevima šminke.
Izgledala sam sasvim pristojno, sa svojih 28 godina.
Malo sam pospremila stan koliko sam stigla, te uzela papir i olovku da Siriusu ostavim poruku:

Ljubavi, idem s May i Starzom na kavu. Da, Starzom. Tko bi rekao, jelda?
Uglavnom, ručak imaš u hladnjaku.
Pusa tebi i Mini Belle.
Lotta

Sišla sam dolje gdje me May već čekala. Zagrlila sam ju. Mirisala je po vaniliji.

- Gdje je Starz?- upitah.

May glavom pokaže prema autu. Starz to shvati kao poziv i izađe.

- Lotta!- usklikne.
- Starz! Joj, kako mi je drago što te vidim.
- A meni tek? Uf, Lotta. Dakle, rodila si?- on radoznalo upita.
Uvrijeđeno pogledam prema svojim kukovima koji su se malo raširili od poroda. Znate kako je to muka svake žene.
- Hm, zar se vidi?
- Ma ne!- Starz shvati.- Izgledaš super. Nego, May mi je pričala.
- Ah. – uputim May osmijeh. – Onda, idemo?

May i Starz se slože.

Naručila sam cappuccino s čokoladom, kao i uvijek. Inače ne volim rutinu, no u neke stvari volim biti sigurna.
Kao što uvijek u slastičarnici naručim sladoled od nutelle, na primjer.

- I, Starz, kako ide s Chanell?- upita May.
- Kako je mali Howard?- nadovežem se.
Starz se nasmiješi.
- S Nell je sve super...Howard je kao i svaka druga dvogodišnja beba. Slini, urliče i plače. Osvaja tete u vrtiću. Šarm je pokupio od svog tate, naravno.

May i ja se nasmijemo.
- Kako su Ioanne i...kako si ono rekla?- upita Starz.

- Mina Belle,- dovršim mu rečenicu.- Super je. Mislim da bi ju trebao upoznati, kao i Ioanne.
- Da, Ioanne bi voljela upoznati slavnog Starza Skrablea.- zasmije se May.

Još smo se neko vrijeme smijali i pričali. Dotakli smo se svih naših prijatelja, neke hvalili, neke tračali. Starz je oduvijek bio osoba za one duuge, ženske razgovore.

Došla sam kući oko 15h. Sirius je već bio kod kuće. Kao i Mina Belle.

- Ej ljubavi.- pozdravila sam ga poljupcem. Zanimljivo. Čak i nakon 14 godina, poljupci nisu gubili svoju čar.

- Ej. Što kaže Skrable?- Sirius se nasmiješi. Sjedio je na kauču i čitao novine.

- Priča nam o životu...s Nell i Howardom.- nasmijem se.- Mina spava?

- Aha. Eno je u krevetu.- Sirius nemarno mahne prema dječjoj sobi.
Nježno, na prstima, dotapkala sam do njenog krevetića.
Bila je tako slatka dok je spavala.

Pomazila sam ju po crnoj, paperjastoj kosi.

Ostavit ću te da spavaš, mila, pomislila sam.

Vratila sam se Siriusu i razmišljala kako je svijet zaista malen, koliko god odbijali povjerovati u to.

***

I da. Došao je Lottin kraj. Nisam više imala snage. Ovaj post pisala sam dva tjedna. Pripremala se. Čitala, pisala, brisala.
Volim vas sve.
Osobito May, Starza, Nell i Lus.

Lotta a.k.a. Nera=)

| Make my day=) (10) | Prolij tintu | # |

petak, 23.05.2008.

9. poglavlje

Ne. Nismo se poljubili. Premda sam mislila da hoćemo. Nije bilo nikoga oko nas, i taj trenutak bio je tako romantičan...
Da vas podsjetim, Sirius i ja sjedili smo u perivoju:

FLASHBACK
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...
END OF FLASHBACK

- Imaš neku bubu u kosi.- reče Sirius i nježno izvadi nešto što se koprcalo u mojim smeđim pramenovima. Nisam ni primijetila.
Dakle. Imam bubu u kosi.
Mislila sam da ćeš me poljubiti, idiote.
- Stvarno si mi najbolja prijateljica.- nastavi on, očito ne primijetivši moj kiseli izraz lica.
Isforsirala sam osmijeh.
- Mogu li ti se povjeriti?- upita.
- Uvijek si i mogao, Black.
- Znaš...sviđa mi se jedna cura.- i dalje smo bili svega par centimetara razmaknuti.
- Siriuse, tebi se stalno sviđa neka cura.- odmakoh se od njega.
- Ovaj put za ozbiljno. I treba mi ženski savjet, Lottie.
- Savjet?- začudih se.- Tebi, Siriusu Blacku, treba ženski savjet kako da osvojiš curu?
- Da.- jednostavno će on.
- Prvo bih trebala znati o kojoj se curi radi.
- Hmm...nećeš nikom reći?
- Black...u rukavu imam činjenicu da si tražio moju pomoć oko cure. Kad bih te htjela osramotiti, ne bi mi trebalo i njeno ime.
Sirius se nasmijao i otkrio mi savršeno ravne i bijele zube. Mrzim to. Ostavlja dojam nedostižnosti.
- Dakle, kako se zove?- ponovih pitanje.
- Lucinda Lockhart.
- Lucy? Što je to s vama dečkima? Svi se pozaljubljivali u starije cure. Prvo Starz, sad ti...kao da nema dovoljno normalnih cura s naše godine!- nadam se da nisam bila preočita.
- Lots...nešto mi pokušavaš reći s tim?- Sirius me sumnjičavo promotrio.
- N-ništa.- ustuknula sam. Da, bila sam preočita.
Sirius je nervozno prevrnuo očima.
- Hoćeš mi pomoći ili nećeš?- upita.
- Hoću.- odlučih, i tom odlukom zapečatih si ikakvu budućnost s Blackom.
- Znaš, htio bih joj se približiti, na diskretan, a opet primjetljiv načn.

Oh, Lieselotta. U što si se to uvalila? Na samu pomisao riječi Lieselotta, sjetih se Petera, i usta mi se ispune nekom gorčinom.
- Lotta, Lotta, ne Lieselotta...- pomislim. Nažalost, na glas.
- Lottie, jel ti mene uopće slušaš?
- Ja..slušam, slušam! Pričao si o tome kako bi joj se htio približiti...- brzo se izvukoh iz neugodne situacije. – Samo sam se sjetila Petera...
- Oh. Nemoj misliti na njega. Njega nema.
- Znaš Black, idiotski mi je da me ovako pratite i glumite mi tjelohranitelje. Nisam mala beba.
- Znamo da nisi, ali treba ti zaštita.
- Imam štapić, ne?- samouvjerenim pogledom pokušah ga uvjeriti da sam sposobna obraniti se i sama.
Black je samo slegnuo ramenima.
- Ovaj...mogu nastaviti sa svojim monologom, pa da možeš zaključiti kako mi pomoći?
- Da, naravno.- tužno pogledah u travu. Sirius je pričao i pričao, a ja sam se totalno isključila. Bezobrazno od mene, znam. Srećom, nije primijetio kako mu na sva njegova pitanja odgovaram sa "Da, znam." Ili, "Riješit ćemo mi to sve."
Pitam se bi li itko primijetio da sam cijeli život takva.

-...sjećaš se onda kada smo igrali protiv Hufflepuffa? Kako je tada bila lijepa...- Sirius je i dalje pričao hvalospjeve o Lus.
- Aha.- bezvoljno rekoh. Opet, nije primijetio.

- I što kažeš na sve to?- upita nakon otprilike dvadeset rečenica koje su se svodile na jednu te istu misao: Lucinda je predivna.
- Kažem da si zaljubljen.
- Ooo, da.
- Black, hoćemo do knjižnice? Lucinda zna biti tamo sa svojim prijateljicama iz Hufflepuffa.
Black se snuždi na spomen knjižnice. Nije volio čitati.
Za razliku od mene. Koja naprosto obožavam knjige.
- Lus nikako ne voli muškarce koji ne vole čitati!! Hajde, Siriuse, želiš li joj se približiti ili ne?
On odlučno ustane.
- Krenimo, Lotta! Odsad sam redoviti član knjižnice.
Nasmijala sam se.
- Usput, moram li baš stalno paziti na tebe? Nije baš zgodno približavati se nekoj curi uz još jednu koja je s tobom.
- Mislim da ću se snaći.- namignuh mu i zajedno odemo do knjižnice.

Ah, kako volim tu prostoriju. Sve puno prekrasnih priča koje treba pročitati!
Istina, sve je bilo staro, i prašnjavo, no davalo je neki šarm.
Obožavala sam apsolutno sve vezano uz knjižnicu...osim Madame Pince.
Hogwartsom se šire glasine da je kao mlada žena bila ljepotica, no tu pothranjenu vranu ne mogu zamisliti uopće mladom, a kamoli lijepom.
Kao da je oduvijek ovdje, prikovana za knjige. Stara i ofucana.

Sirius je odmah otišao potražiti Lus i početi s "diskretnim približavanjem", a ja sam uzela "Najljepše barokne romanse čarobnjaka" i krenula sjesti na svoje uobičajeno mjesto.
Koje je bilo zauzeto.
Hm. Na mojoj najdražoj fotelji sjedio je neki debeli Slyth tupavog pogleda, koji je ovdje očito samo zato jer mu nitko nije htio posuditi zadaću da prepiše.
Odustala sam od svoje fotelje i pokušala naći slobodno mjesto.

Knjižnica je bila puna ljudi. Da, baš sada. Nevjerojatno. Jedino slobodno mjesto bilo je skroz na kraju knjižnice, na kauču pored neke cure koju sam nekad znala vidjeti u Velikoj dvorani.
Promotrila sam ju. Toliko se udubila u knjigu da nije ni primijetila da tamo stojim.
Imala je smeđu kosu koja je padala niz njeno lice u valovitim slapovima.
Čitala je "Vukodlaci i njihovi običaji". Malo me iznenadio izbor knjige, ali nisam se prestrašila.
- Smijem sjesti?- oprezno upitah.
Cura se trgne. Podigne pogled s knjige i uprti u mene svoje lijepe smeđe oči.
Neko vrijeme me promatrala, a onda, potaknuta mojim zbunjenim pogledom, rastreseno izusti:
- Ovaj, da! Naravno!
Nasmiješila sam se, i ona mi je uzvratila osmijehom.
- Inače, ja sam Lieselotta Potter, ali molim te zovi me Lotta.
- May Stox, Hufflepuff, četvrta godina. Ti si Gryffindor?
- Da.
- Kako to da si došla ovdje sjesti? Obično sjediš tamo naprijed.
- Oh, na mojoj najdražoj fotelji nalazi se neki odvratni Slytherin. Sumnjam da ću ikada više sjesti tamo.- uzdahnula sam.
- Uvijek možeš sjesti ovdje, ako poželiš.- predloži May.
- Tnx. Proučavaš vukodlake?- upitah.
May se zacrveni.
- Ma ne...treba mi za neku zadaću...- počela se nevješto izmotavati. Znala sam da ne govori istinu, ali nisam ju htjela napasti da mi kaže zašto to čita. Ionako to nije moja stvar.
- Ti čitaš "Barokne romanse"?- May brzo promijeni temu.
- Da..preporučila mi ju je prijateljica.
Ušutjele smo i nastavile čitati.
May mi se svidjela na prvi pogled. Shvatila sam da bi mi mogla biti super prijateljica.
Ustala sam se i pogledom potražila Siriusa. Ah, eno ga. Priča s Lus. Ali čini mi se da ga ona baš i ne doživljava.
- Što je bilo?- začuh May pored sebe.
- Ma ništa...pogledala sam gdje je Sirius. Došla sam s njim ovdje.
- Jeste li vi zajedno?
Lecnula sam se.
- Ne, nismo. Zašto pitaš?
- Eto tak. Bezveze. Učinilo mi se.- nasmiješila se.
Razmislila sam o njezinim riječima.
Učinilo joj se...
Ne, ništa od toga, draga May.
May i ja nastavile smo čitati u tišini. Uživala sam, sretna zbog činjenice da sam napokon pronašla osobu kojoj ne smeta što ne pričam s njom, a opet smo nekako povezane.

- Ah, Lotta, tu si! Idemo? Već je 19h.- iza sebe ugledah Siriusa, očito sretnog što me pronašao.
- Zar je već otišla?- značajno upitah.
- Ma da...pričam ti već sve.- pogledom me upitao Tko je to pored tebe?.
- Joj, nisam vas ni upoznala...Siriuse, ovo je May Stox, Hufflepuffica.
May se ustane i pruži ruku s osmijehom:
- May, drago mi je.
Sirius prihvati ruku i nasmiješi se:
- Sirius Black.- zatim se obrati meni:- Lotta, idemo!
- Oke...May, vidimo se!
- Ej...Lotta, možemo se sutra prošetati ako želiš!
- Naravno...super ideja! Dogovorit ćemo se još za vrijeme ručka...
- Da, da, dogovorit ćemo se...Lotta, sad stvarno idemo!- prekinuo me Sirius.
Mahnula sam May koja nas je malo čudno pogledala. Vjerojatno je u sebi mislila kakav sam idiot ako se moram dogovarati s nekim da odem s njom prošetati.

- Siriuse, zašto si me onako odvukao?- upitala sam čim smo napustili knjižnicu.
- Ma...Lus me otpilila. Kaže da joj ne treba balavac poput mene.
- Vjerojatno nisi bio baš diskretan.- nasmijem se ispod glasa.
- Ali neću odustati! Osvojiti ću Lucindu.
- Ja vjerujem da hoćeš.- nasmijala sam se, ovaj put glasnije, i skupa sa Siriusom ušla u društvenu.

Tamo je bila ekipa. James i Remus su igrali puc-puc, Aimee je pisuckala u svoju bilježnicu, Nell i B.B. su raspravljale o metloboju, Kingsley je nešto čitao, a Lily se igrala s Amani.
- Kako je prošlo stražarenje nad Lottom?- upita James.
- Super. Išli smo u knjižnicu, i mislim da Sirius neće više imati problema s preobrazbom.- veselo rekoh, a Amani dođe do mojih nogu i poče se maziti.
- Odvukla te u knjižnicu? Uh, Tihotape, pripazi malo na druženje s Lottom, postat ćeš knjiški moljac!- nasmije se Lupin i potapša Siriusa po leđima.
- Što je loše u tome?- upitasmo Lily, Aimee i ja u isto vrijeme i društvenom se proširio novi val smijeha.

- Eh da...htjela sam vas nešto pitati. – rekoh kad se smijeh smirio.
- Pitaj.- javi se nekoliko glasova.
- Znam da zvuči glupo, jer ste se toliko trudili oko mene i spasili me od...onog štakora...ali, meni se ne da da mi budete tjelohranitelji. Jednostavno nema smisla. Ne mogu ni na wc a da netko ne ide sa mnom. Peter neće napasti ponovno.
- Lotta, brinem se...jesi li sigurna da se ne bojiš?- nježno upita Lily.
- Da, Lil, sigurna sam. Mislim, bilo mi je lijepo i sa Aimee i sa Blackom, ali... glupo mi je. Kao da sam nekakva razmažena princezica.
- Pa...ako je to njena odluka...- Aimee se obrati drugima.
- ...onda se mi slažemo.- dovrši Kingsley.
Nasmiješila sam se.
Svi su nastavili raditi ono što su radili prije mog i Siriusovog ulaska, a ja sam Aimee i Lily ispričala kako sam upoznala May.

***

Ah, subota! Volim taj dan. Bez ikakvog stresa i obaveza.
Na ručku sam se susrela s May:
- Lotta, možemo sad prošetati. Ako si se dogovorila sa Siriusom.- ona mi namigne.
Nasmijala sam se:
- Ma to je on bio malo čudno raspoložen. Naravno, samo da se odem podzraviti s ovima.
Pozdravila sam se s Lily i ostalima i pridružila se May koja je već izlazila iz dvorane.

- Znaš, May, baš mi je sada drago da je onaj Slyth sjeo u moju fotelju.
- Da, i meni.- May se nasmiješila.
Imala sam osjećaj kao da ju poznajem mjesecima.
Pričale smo o svemu. O činjenici kako je njezin otac napustio nju i njenu mamu, o njezinoj grozomornoj baki koja ju tjera da svakog ljeta glumi nekakvu princezu na nekim domjencima...
Obje smo osjetila ogroman nalet povjerenja.
Ja sam njoj ispričala kako su mi roditelji mrtvi, kako živim s tetom i tetkom te bratićem kojeg jako volim...
Zatim smo prešle na još osobnije teme:
- Lotta, tko se tebi sviđa?
- Hmm...meni?- zacrvenila sam se. Osjetila sam još veći nalet povjerenja i ispričala joj sve vezano za Siriusa, Samanthu Anderson, operaciju Tratinčica, Petera Pettigrewa, a ona je sve to slušala s golemim razumijevanjem.
- Da, shvaćam kako si u gadnoj situaciji.
- Najgore je to što znam tko se sviđa Siriusu. No ne smijem nikom reći.- uzdahnula sam tužno.
- Lotta, bojiš li se Petera?- upitala me slično pitanje kao i Lily.
- Ne...ne bojim se. Više me strah Samanthe i moje misije.
- Ako ti nešto zatreba, uvijek ću biti tu!- odlučno će May. Jako zanimljiv prizor kad nešto tako drago i veselo poput May postane ozbiljno.
- Hvala ti, May. Ali dosta o meni. Tko se tebi sviđa?
- Ufff...duga priča...no ispričat ću ti ju. Postoji jedan dečko koji mi se sviđa...i veliki problem vezan uz njega. Naime, on je...-ovdje ušuti, i nastavi šaptom:- on je vukodlak.
- Vukodlak?- užasnuto prošapćem.
- Da...znam da zvuči grozno, ali, Lotta, on je tako super! I odličan mi je prijatelj, i tako je neodoljiv, i tako...i tako sam zaljubljena. Zato sam i čitala onu knjigu o vukodlacima.
- Razumijem te u potpunosti.
- Molim te, nikom ni riječi o ovome što sam ti sad ispričala.- zamoli me May.
- My lips are sealed.- zamišljenim ključićem "zaključam" usta u znak tajne.
Zamislila sam se. I onda se ja žalim na svoje ljubavne probleme.
Osoba koju May voli je vukodlak.
Završile smo s povjerljivim razgovorima i prešle na opuštenije teme poput glazbe, škole i knjiga.
Uživala sam u ovom popodnevu provedenom s May.
Fućkaš Siriusa, našla sam si prijateljicu!

[Evo...još jedno poglavlje objavljeno! May, ubacila sam te, i nadam se da se ne ljutiš što sam iskoristila neke elemente tvoje priče. Učinila sam to kako bih još više zbližila May i Lottu. Nadam se da vam se svima sviđa post. Pusa=)]

| Make my day=) (18) | Prolij tintu | # |

nedjelja, 18.05.2008.

8. poglavlje

Tamo je stajao...Peter Pettigrew.
Prenerazila sam se. U prvih par sekundi nisam mogla izustiti ni slova. Pettigrew me gledao svojim sitnim očima. Odvratno.
Konačno uspijeh promucati:
- P-Pettigrew?
On je pohlepno iskrivio facu u nešto što bi trebalo biti osmijeh:
- Da, Lieselotta. Ja sam. Zato sam bio u sobi cijelo vrijeme. Da mi ne prepoznaš rukopis...zato, a i zbog jednog drugog razloga...- oči su mu sjajile.
Gledala sam ga s nekim gađenjem. Znam da zvuči odvratno od mene, no on je meni tako ljigav i fuj.
- Crvorepe, ja...- protisnuh, no on me prekinuo:
- Ne govori ništa. Uživajmo u večeri.- krenuo je prema meni kao da će me zagrliti, no ja sam se izmaknula.
- Peter...meni je žao...ali...ja tebe ne volim.- nekako nisam imala više sarkazma za njega. No i dalje mi se gadio.
On je ustuknuo.
Moram priznati, iznenadila sam se time što je tako samopouzdano krenuo zagrliti me. Kao da ne zna da mi je odvratan.
- Lieselotta, ti mene odbijaš?
- Molim te, zovi me Lotta! Još jednom, žao mi je, no ne sviđaš mi se.
Iskrivio je lice od bijesa.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta...dakle, odbila si me. Ništa mi drugo ne preostaje. Otkrit ću ti drugi razlog zbog kojeg sam bio u sobi cijelo vrijeme.
Šutio je neko vrijeme, a onda je nastavio:
- Nije slučajno da me James pronašao kako proučavam crnu magiju. Već neko vrijeme razmišljam o tome da postanem crni mag. Najveći od svih...
- Ali...zašto?
Peter se izderao:
- Zato što mi je dosta! Dosta mi je više toga da su svi bolji od mene! James Potter, najbolji metlobojac četvrte godine, ali i dalje. Remus Lupin, najpametniji Gryffindorac naše godine. Sirius Black, bezobrazno lijep, sve cure doslovno plaze po njemu...a ja? Njihov mali potrčko. Kao da me nisu zezali zbog toga što se kao animagus pretvaram u štakora. "Petey, štakorčić...", govorili su mi. E pa, dosta je toga. Sad ću ja biti jači. Pokoravat će mi se, a ti ćeš biti moja. Samo moja, Lieselotta.
Uplašila sam se njegovog bolesnog pogleda.
- Kako si došao do informacija o crnoj magiji?- to je bilo jedino što sam mogla upitati.
- Ah, bilo je lako onu budalu Slughorna navesti da mi da svoj potpis za Zabranjeni odjel. Kasnije je sve počelo ići samo od sebe. Nitko se nije pretjerano brinuo za mene dok sam bio u sobi, moji takozvani prijatelji su me izbjegavali, a ja sam nesmetano mogao jačati svoje sposobnosti i znanje. I sada, sada sam već na razini maga sa crnim obilježjem kruga.
- C-crnim obilježjem kruga?
- Da...obilježje maga koji može zarobiti tijelo. I dalje nisam dobar legiliment, i ne znam zarobljavati duše, no tijelo je mnogo lakše za zarobiti.
Sad sam se već stvarno bojala. Oči su mu krijesile i izgledao je stvarno zastrašujuće. To više nije bio mali ljigavac, to je bilo veliko čudovište.
Shvatila sam da se on ne zeza. Pokušala sam opipati štapić u džepu, no sjetila sam se da sam ga ostavila na stolu u sobi.
- I sada...sada ću zarobiti tebe. Bespomoćna si. Štapić ti je u spavaonici...vidio sam ga. I dok se drugi budu pitali gdje si, ja i ti ćemo već biti daleko...i tada, počet će se događati strašne stvari. Neće ni znati što ih je snašlo.
- Ti si bolestan! Ne možeš me samo tako zarobiti! Moji prijatelji će me spasiti!
Nasmijao se luđačkim smijehom.
- Prijatelji?- govorio je kroz smijeh.- Hahaha, prijatelji? Zaboravit će te. Kao što su i mene. Sve je prolazno, sve je površno, draga moja Lieselotta...a kad te se sjete, biti će prekasno. A sada, sad ćeš biti moja, Lieselotta.
- Ne zovi me Lieselotta!- izderala sam se.
- Zvat ću te kako ja želim! Compesare!- Peter je zamahnuo štapićem.
Oko mene su se pojavili nevidljivi lanci koji su me stezali. Vrpoljila sam se, pokušavši se tako osloboditi.
- Neudobno ti je, Lieselotta?
Trzala sam se i otimala još više.
- Da vidimo kako će ti se onda ovo svidjeti! Crucio!- ponovno je zamahnuo. Pala sam na pod.
Luđački se smijao dok je mene sjekla neizdrživa bol. Lanci u koje me okovao urezivali su se u kožu i na njoj ostavljali crvene tragove. Svi mišići u tijelu su mi se grčili, krv kao da mi je prestajala kolati na trenutke, kao da mi se tisuću noževa zabijalo u tijelo svake sekunde. Mislila sam da će mi glava puknuti. Vrištala sam od boli.
- Hahahahaha, Lieselotta! Kakav je osjećaj kad si ponižen? Kada se želiš ustati, a ne možeš.
- Pettigrew...- govorila sam isprekidano, jedva dolazivši do daha.- Mrzim te...
- Ohoho, mrziš? Teške su to riječi, Lieselotta!
- Ne...zovi me...LIESELOTTA!- vrištala sam.
- Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta, Lieselotta!!!- smijao se. Očito je uživao u ovome.
Premda sam se iznenadila kad sam shvatila da mi je on ono pisao, nisam ni sanjala da je ovako poludio.
Svaki dio tijela trnuo je i grčio se u isto vrijeme, užasno me boljelo, pokušavala sam se pomaknuti, no nisam mogla...
Mislila sam da je kraj. Da ću za koji trenutak biti slomljena.
Um mi je bio pribran, no tijelo me izdavalo...
Peter je izgledao poput serijskog ubojice.
Ne mogu više. Gotovo je. Neću izvršiti svoju misiju, neću naći Samanthu. Neću dovršiti školovanje. Zbogom, Hogwarts. Lily, Aimee, Chanell, B.B., James, Starz, Siriuse, Remuse, Lucinda, Lexy, Victoria, Kingsley, neću vas više nikad vidjeti, no uvijek ću vas pamtiti. I na onom svijetu. Siruse, volim te. Teta Agnes, tetak Thomas, hvala vam što ste mi bili kao roditelji. Mama, tata, uskoro ću vam se pridružiti...
...
- Expelliarmus!- izderao se tako dobro poznati glas. James. Nisam dobro vidjela, no uspjela sam razabrati da je Peteru ispao štapić. Crucio je prestao, a i lanci su nestali. Ipak, još se nisam mogla ustati, niti sam vidjela kako treba.
- James, ja sam...- počeo je Peter, no netko ga je prekinuo:
- Ti nisi normalan!- povikao je Sirius.
Začula sam još neke korake, a onda ženski vrisak. Koliko sam uspjela vidjeti, Lily je dotrčala do mene.
- Što si joj učinio?- očajno je uzviknula.
Još je netko došao do mene.
- Bila je pod Cruciom...Peter je stvarno petljao po crnoj magiji.- Kingsley je govorio dubokim glasom.
Iznad sebe čula sam udarce. James i Sirius tukli su Petera. Pridružili su im se Remus i Starz.
Do mene su došle još i Aimee, B.B. i Nell. Konačno sam otvorila oči.
- Lotta, jesi dobro?- upitala me Nell.
- Da...dobro sam...recimo.
Smogla sam snage da se ustanem. Petera su doslovno mučili.
James ga je držao za majicu kad ga je Starz upitao:
- Kako si mogao?
- On...pručavao je crnu magiju.- rekoh.
Peter je protisnuo:
- Da...dosta mi vas je više! Svi ste prekrasni, predivni...samo sam ja oduvijek ismijavan!
- Još se čudiš? Pa ti si monstrum!- izderala se Nell.
- Odvratan si, Crvorepe.- reče Lily.
- Ti mutnjakušo šuti!- obrecne se Peter na nju.
- Gade jedan, ne vrijeđaj ju!- James ga još jače uhvati. Peter jedva dođe do zraka.
B.B. prestrašeno reče:
- James...kako to da nas nitko ne čuje?
Peter odgovori:
- Stavio sam Bešumato. Kako to da ste vi uopće došli...mislio sam da sam se zaštitio...- cijedio je kroz zube. Povraćalo mi se na samom pogledu na njega.
- Znali smo da Lotta uvijek ovamo dođe kad je nešto tužna, a Lily nas je upozorila da je već dugo nema.- reče Remus.
Starz se umiješa u razgovor:
- Kako to da nitko nije primijetio da se Peter povukao u sebe?
James preuzme riječ:
- Primijetili smo da nešto nije u redu onaj dan kad je bio na Zabranjenom odjelu, zar ne, Tihotape?- Sirus potvrdno kimne.
- Ljigavac jedan najobičniji.- prezrivo će Aimee.
Peter ju drsko pogleda. Lunac zagrli Aimee, kao da ju štiti od njegovih očiju.
Sirius pljune na zemlju:
- Crvorepe, jedino ne znam zašto baš Lottu.
- Oduvijek mi se sviđala...tako temperamentna, odlučna i pametna...
- Da, sve ono što ti nisi.- spusti mu Sirius.
Peter niti trepne.
James ga je pustio. Peter, od nekog umora, padne na pod.
- Što ćemo sada s njim?- upita James.
- Ne znam, stvarno ne znam.- reče Kingsley.
Cijelu ovu raspravu gledala sam bez riječi, a onda iznenađeno primijetih:
- Ljudi, Peter...
- Nestaje!- dovrši Aimee.
Peter je nestajao u obliku malog štakora, i prije nego što se itko snašao, izgubio se u travi...
- Nema ga.- reče B.B.
- Da.- reče Remus.
- Idemo u društvenu. Nadam se da ga više nikada nećemo vidjeti. Naime, zaboravio je svoj štapić...- uzdahne Nell.
Svi smo zajedno krenuli u društvenu za sve domove. James i Lily su mi pomagali dok sam hodala. I dalje sam bila slaba...
Došavši u društvenu, ispričala sam im sve što se dogodilo kod vrbe.
Dečkima sam objasnila i za onaj papirić. Jedino sam izostavila onaj dio s operacijom "Tratinčica".
Svi su preneraženo slušali, otvorenih usta.
- Lotta, oprosti što smo te Aimee i ja ostavile.- reče Lily i zagrli me.
- Sve je u redu.
Sirius je sve slušao potpuno ozbiljan, što je jako neuobičajeno za njega.
- Mislim da ćemo još čuti za Petera. Imam takav osjećaj.
- Da, i ja.- ubaci se James.
- Mislim da bi bilo dobro da Lotta odsad nigdje ne ide sama. Trebao bi ju barem jedan od nas uvijek pratiti. A ti Lotta, odsad nigdje bez štapića.- reče Starz.
Ostali su se složili s njegovom idejom.
- Ej...pa ne morate mi biti tjelohranitelji. – rekoh.
- Moramo.- zagrli me Aimee.
- Ljudi, hvala vam.- rekoh. – Da nije vas, tko zna što bi sada bilo sa mnom.
- Uvijek sve za svoje prijatelje.- reče Remus.
Pogledali smo na sat, i kazaljke su otkucavale 23h. Nisam mogla vjerovati. Kao da sam izašla tek u 19h.
Razišli smo se u smijehu i radosti...

***

Odlučeno je da će me danas prijepodne pratiti Aimee, a poslijepodne Sirius.
Ajme, Sirius.
Skroz sam zaboravila na to da sam se nadala da je upravo on poslao papiriće.
Kako ću sada s njim?
Prijepodne je brzo prošlo. Dogovorili smo se ništa ne govoriti Dumbledoreu.
Aimee i ja smo vrijeme prije i nakon nastave provele čitajući s Lily u knjižnici, grickajući bundevine sjemenke i šećući Hogwartsom.
Nakon ručka, Aimee je zamijenio Sirius.
Bilo mi je malo neugodno kad se ustao i rekao:
- Lots, što ćemo sada raditi? Moram paziti na tebe.- osmjehnuo mi se frajerski.
- Hmm, ne znam...- zacrvenih se.
- Prošećite malo perivojem.- predloži Starz.- Ionako mu moraš objasniti Preobrazbu.
- E pa vidiš, stvarno...- složi se Sirius. Zajedno smo izašli iz velike dvorane.
Sjeli smo na travu. Vani je sjalo sunce, premda je bilo kraj listopada.
Sirius je izvadio knjige iz torbe. Učinila sam isto.
Počeli smo s preobražavanjem životinja u stvari.
Vrijeme je brzo prolazilo.
- Vidiš, ovdje ti se koristi ova formula...- objašnjavala sam, a on me okrznuo po ruci. Slučajno ili namjerno, ne znam.
- Hmm, da...shvaćam. Odlično objašnjavaš, Lotta.
- Hvala, Black. I hvala ti što si jučer došao da me spasiš.- UPS, zašto sam ovo rekla?? Nisam trebala. Da me spasi...joooj.
- Ipak si mi najbolja prijateljica.
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...

***

[Uh, koliki post! Stvarno sam imala inspiracije za ovo. Meni se post jako sviđa i zadovoljna sam njime, a nadam se da se i vama sviđa. Ps. Ideju društvene za sve domove preuzela sam od Starza, nadam se da se ne ljuti. Pusa svima!]

| Make my day=) (14) | Prolij tintu | # |

srijeda, 14.05.2008.

7. poglavlje

Uf, kakav dan. Buđenje u 6, odlazak s Lily i Aimee u knjižnicu da pronađemo još podataka za zadaću iz Travarstva, zatim beskrajno dugi sat Preobrazbe sa Slythima.
Učili smo preobraziti ježa u jastučić za igle.
Naravno, odmah sam uspjela.
- Gospođica Potter upravo je zaradila 10 bodova za Gryffindor.- uskliknula je McGonagallica.
Razred mi je zapljeskao. I neki Slythi, čak. Uhvatila sam Siriusov pogled. Osmjehnuo se.
James je gađao Snapea kuglicama od papira, i onda se pravio da nije on nakon što bi se ovaj okrenuo.
Remus i Aimee su radili u paru i mučili se nad ježom koji je uporno odbijao postati jastučić.
Starzu je išlo jako loše, s obzirom na to da mu je kućni ljubimac jež. Nije imao srca uperiti štapić u ježa i pretvoriti ga u jastučić.
I tako sam ja, osim što sam zaradila 10 bodova, umirala od dosade.

***

- Lotta, mislim da je ovo za tebe.- Lily me spopala čim sam ušla u spavaonicu u pauzi prije ručka. Aimee je skakala od uzbuđenja.
- Što? – upitah.
Lily mi pokaza na moj krevet. Tamo je bio buket nekih tratinčica (ubranih!) i poruka pričvršćena za buket.
Otvorila sam poruku. Pisalo je: Za najljepšu Gryffindorku. Volim te.
Pokazala sam Lily i Aimee.
Obje su poskočile u zrak:
- Lotta ima tajnog obožavatelja! To moramo proširiti po školi...ooooh, Lotta, kako je to prekrasno!- govorile su obje u isti glas.
- Cure, čekajte...mi ne znamo jel se možda netko šali. Možda je nekom sve ovo sad smiješno.
- Ma daj, Lotta, nemoj biti pesimist!- prekori me Lily.
Aimee se ubaci:
- Imam plan. Sigurno je netko od Gryffa, jer nitko drugi ne zna lozinku. Znači, danas ćemo se ponuditi da s dečkima pišemo zadaću. Rukopis ti nije poznat otprije, Lotta?
- Ne...- pokušah još nešto reći, no nimalo obeshrabrena Aimee nastavi:
- E pa, možda nisi dovoljno dobro proučila tuđe zadaće.
Lily je skakutala po sobi.
- Ajme, Lottie, kako sam sretna!
Ja, još uvijek zbunjena, uspijem protisnuti samo:
- Idemo na ručak, oke?
Sišle smo u Veliku dvoranu.
Za ručak je bilo pečeno meso i pire krumpir. No to nije bitno.
Lily me gurkala kad god bi me netko pogledao, makar to bio i James, za kojega smo sigurni da ne gaji ljubavne osjećaje prema meni.
Nisam primijetila ništa čudno tijekom ručka. Samo opet nije bilo Petera. Nadam se da neće zaglibiti u onu crnu magiju.
Naravno, potajno sam se nadala da je ono Sirius. I zato me jako zanima njegov rukopis. Moram priznati, ta Aimee je stvarno dosjetljiva.
Odmah nakon ručka susrele smo se s Nell i B.B.
Ispričale smo im situaciju s buketom. Nell se cijelo vrijeme smijuckala, i nije bila baš od neke koristi. B.B. nam je objasnila da je cijeli dan takva, te da to ne shvatimo ozbiljno. Nisam ni pomislila joj to uzeti za zlo.
B.B. je shvatila situaciju i u potpunosti podržala Aimeein plan. Kasnije sam ju malo odvukla na stranu:
-B.B., ima li što o vizijama?
- Nažalost, ne. Ali zašto se ti toliko živciraš? Pa Dumby je rekao da ćeš ju tražiti nakon Nove godine. Sad je tek kraj listopada. Ima vremena.
- Da, ima. – ipak me malo ohrabrila ovim riječima.
Došla je Chanell i povukla B.B.:
- Ajmo, Bea, ideš sa mnom do Lucinde da se dogovorimo za Čarolije? Već je 14:15, a dogovorile smo se u 14h!
I tako su njih dvije otišle.
Uf, tko će sad dočekati 16h?
Lily, Aimee i ja, naravno.
Nakon knjižnice, u sobi smo čitale Aimeeinu poeziju, rješavale testove iz Tjednika za mlade vještice i općenito ubijale vrijeme.
- Ej, a znate što ne valja u tom planu?- rekoh pomalo tužno.
- Što?- upitaše me.
- To što mi sigurno nisu pisali ni James ni Remus.
- Joj da...- Lily se zamislila.- James ti je bratić, a Remus voli Aimee. Ali, možda je Sirius, nikad ne znaš...
Prevrnula sam očima:
- Moš mislit.
- Nemoj biti tako sigurna.- reče Aimee.
Uskoro smo čule korake i izletjele smo iz spavaonice kao strijele.
Vjerojatno smo izgledale vrlo glupo kad smo onako zadihane u isti glas upitale:
- Hoćete pisat zadaću s nama?
Dečki su nas malo čudno pogledali. James je podigao obrvu, Lupin je pomalo zbunjeno gledao Aimee, a Sirius se zbunjeno nasmiješio.
- Pa...može. Tak i tak bi vas pitali da nam pomognete.- nakon kraće tišine progovori James.
Lily, Aimee i ja smo uzbuđeno sjele za stol u društvenoj.
- Operacija "Tratinčica" započinje- demonstrativno je šapnula Aimee.
Nasmijala sam se, uzbuđena jednako kao i one. Možda malo više. Zar je Sirius? Uzdahnula sam i sjela s curama za stol.
Izvadile smo pergamente i tintu (Lily zelenu, Aimee crnu, a ja ljubičastu).
Dečki su polako vadili svoje stvari, i dalje zatečeni našom iznenadnom željom da s njima pišemo zadaću. James je nekoliko puta pokušao okrznuti Lily po ruci, no ona bi to svaki puta predvidjela i izmaknula ruku.
Prvo smo uzeli raditi Stare rune. Kud baš rune, tu im ni ne vidim rukopis.
Dobrih pola sata pisali smo sastav na čistom runskom.
Lily je pisala takvom brzinom da sam ju jedva pratila. Toliko je htjela saznati je li Black moj "tajni obožavatelj".
- Lots, pomogneš mi oko prijevoda riječi "pobuna"?- upitao me Sirius.
Lily me gurnula laktom. Tiho sam jauknula.
- Daj mi zadaću, Black. – drhtavo rekoh, što od nelagode, što od bola, jer me Lily stvarno jako udarila u rebra.
Konačno je i James dovršio sastav, pa sam im svima pregledala.
Inače to radim, pa nije bilo sumnjivo kad sam tražila od svih da mi daju.
Nije da se hvalim, no najbolja sam u razredu, i uvijek svi traže da im pregledam. Osim zadaće iz Napitaka. To je Lilyn posao. Slughorn, naš profesor iz Napitaka, uvijek govori kako je Lily njegova najtalentiranija učenica. I zaista, nisam još srela nekoga tako talentiranog za Napitke.
Osim možda Snapea. No dečki bi prije progutali pergament nego što bi njega upitali za pomoć.
Nakon Runa, na red su došle Čarolije.
Pisali smo o čarolijama razvedravanja.
Konačno je došao taj trenutak. Lily mi je u ruku gurnula papirić s porukom da mogu usporediti kad budem "pregledavala" zadaće.
Prvo je na red došao James. Naravno, rukopis se nije podudarao, nisam ni očekivala.
Zatim Remus. Ofc, ni od njega ništa. Mislim da je Aimee odahnula kad sam mu vratila zadaću bez da sam ih pogledala značajno.
I na kraju Sirius. Drhtavo sam prihvatila njegovu zadaću.
Lily, koja je bila pored mene, uzvrpoljila se pa sam bila još živčanija.
Uzela sam zadaću i krajičkom oka pogledala porukicu koju sam držala pod stolom.
U meni su letjeli leptirići. Osjetila sam neku mučninu u želucu. Pogledala sam Siriusovu zadaću.
Rukopis se...nije podudarao.
Lily je također to shvatila.
Trudila sam se ne izgledati, pa, slomljeno.
Jer, djelićem duše sam mislila da je to Sirius.
Vratila sam Siriusu pergament:
- U redu je, Black.
Pogledao me, i nasmiješio se. Šta se smiješiš idote, kad me ne voliš?
- Lotta, što nije u redu? Nekako si blijeda.- upitao me Remus.
- Nije mi ništa. Nastavimo s pisanjem.
Prešli smo na zadaću iz Preobrazbe.
Bila sam skroz odsutna pregledavajući im zadaće. Kad smo sve završili, otišla sam s Lily i Aimee u spavaonicu.
- Nije Sirius.- reče Aimee.
- Da, znam. – možda sam bila malo previše ljuta u ovoj rečenici. No cure nisu skužile.
- A mogao je promijeniti rukopis!- ubaci se Lily.
- E pa da, promijenio je rukopis, tako da ti ne skužiš!- nadovezala se Aimee.
- Hm, nisam baš uvjerena.- rekoh.
- Daj, Lottie, ti si uvijek takav pesimist kad se radi o takvim stvarima!!- ljutila se Lily.
Prevrnula sam očima.
- Lily je u pravu. Zašto ne bi bio Sirius? Zar bi ti smetalo da je on? Pa pogledaj ga. Sve cure lude za njim. A ti se žališ kad se baš ti njemu možda sviđaš.- reče Aimee.
- Pa kad nije on! Sigurna sam da nije.
- Dobro, nek ti bude. Dođi Aimee, ostavit ćemo ju samu, takvu tmurnu.- Lily mi se izbeljila, uzela Aimee pod ruku, i napustila spavaonicu.
Znala sam da ne misli ništa loše. Jednostavno je primijetila da sam nervozna.
Ostala sam sama. Opet sam uzela svoju kutijicu s dragocjenostima.
Izvadila sam prsten. L.M.B.P., razmišljala sam. Što je M. i B.?
Vjerojatno nikad neću doznati.
Razmišljala sam o vizijama, Samanthi i mojoj misiji.
Nisam čula onaj hladni smijeh već dosta dugo. A ni B.B. nema vizije.
Ljutilo me to.
Svrnula sam pogled na buket i poruku. Još sam jednom pročitala: Za najljepšu Gryffindorku. Volim te.
Ma 100% se netko sad smije.
Kakvo mijenjanje rukopisa? Nije Sirius. Bezveze mi ulijevaju neku nadu. A ni ne znaju da potajno zaista patim za njim. Ne mogu vjerovati da ga poznajem već četiri godine, i da sam tek nedavno shvatila da mi se sviđa.
Sve ove godine cure skakuću po njemu, a ja sam ga mogla imati kad sam htjela. Ali nisam.
Nisam plakala. Ali izjedalo me nešto u srcu.
Ustala sam se.
Htjela sam malo izaći da uhvatim malo zraka, a i da potražim Aimee i Lily.
Vjerojatno su u knjižnici.
Ali ipak ću prije malo prošetati. Pored svog omiljenog drveta vrbe. Svi znaju da tamo odem ako se želim malo ispuhati.
Tamo sam počela odlaziti još na prvoj godini, kad sam patila zbog toga što sam bila među rijetkima koje nije mama ispratila na Hogwarts express.
I tako sam ja sjela na vrbino korijenje, gledajući u zalazak sunca.
Vjetar mi je mazio lice, i jednostavno sam se opustila.
Nisam više brinula o Siriusu, poruci i tratinčicama. Sve što mi je bilo u glavi bilo je sunce i njegove žarke boje.
Odjednom sam iza sebe začula šuštanje. Do moje ruke dokotrljala se kuglica od papira. Razmotala sam ju, a na njoj je pisalo Da, ja sam taj. Iza tebe. Okrenula sam se, a tamo je stajao...

*TO BE CONTINUED*

| Make my day=) (9) | Prolij tintu | # |

petak, 09.05.2008.

6. poglavlje

Dumbledoreov ured bio je zaista veličanstven. Jedva odvojivši pogled od feniksa, pogledala sam B.B. Njene žarko zelene oči su sjajile.
Naš ravnatelj polagano se spustio niz stepenice.
Sama njegova pojava odavala je mudrost. Jednostavno je nečim zračio, taj Dumbledore.
Jedva sam skupila hrabrosti i snage da otvorim usta:
- Ravnatelju Dumbledore, ovdje smo zbog nečega što sam upravo saznala...
- Da, znam.
B.B. je preuzela riječ:
- Sve sam joj ispričala kako ste me naveli. Lieselotta želi znati što je točno njezin zadatak.
- Ah, da. Gospođice Potter, dakle, znate sve što se dogodilo. I znate koga trebate tražiti.
- Da, Samanthu Anderson.- bila sam živčana. Htjela sam da konačno prijeđe na stvar! Kada i kako ću ju naći? Kao da mi je pročitao misli, Dumby je nastavio:
- Samanthu ćete tražiti odmah poslije Nove godine, kada joj uspijem pronaći barem neki trag. Veoma je bitno da ju nađete, jer je zaluđena svojom majkom. Morat ćemo ju pridobiti na našu stranu, jer je ona, ahm, bitna za neke stvari.- tu je pročistio grlo. Ne znam zašto, no imala sam dojam da nešto skriva. Taj dojam me brzo prošao kad je ponovno progovorio:
- Svaki puta kada budete imali viziju, obratite se gđici Bell, pa dođite u moj ured.
Potvrdno sam kimnula glavom. Dumbledore je pogladio feniksa:
- Ah da, još se niste upoznali, ovo je Fawkes.- B.B. ga je pogladila, a mene je bilo strah dodirnuti tako krhku ptičicu.
- Upravo se izrodio iz pepela.- objasni mi B.B.
- Gospodine Dumbledore, možemo li sada ići?- nekako mi je postalo neugodno u ovoj sobi.
Dumbledore se nije nimalo iznenadio mojom nelagodom:
- Naravno.- nasmiješio se. – Znajte, uvijek možete doći kod mene po savjet.
Uzvratila sam osmijeh, pozdravila i izišla skupa s B.B.
- Dakle, sada znamo što moramo raditi. – rekoh B.B.
- Da. Ništa se ne brini. – B.B. me potapšala po ramenu. Moram priznati, osjetila sam se kao psić.
Izašle smo u perivoj. Već je bila večer. Malo smo šetale i smijale se, a onda sam ja htjela započeti malo ozbiljniji razgovor.
- B.B., znam da sam te već pitala, ali, zašto je Lily onakva?- upitala sam Beatrix o još jednoj stvari koja me mučila.
- Ah, da. Da, pitala si me već. Sjećaš se što sam ti rekla, ne živciraj se, proći će ju. Idemo mi radije u društvenu vidjeti koga ima. - Bea se nasmiješila.
Shvativši da mi ipak ni ona ne može pomoći, pratila sam njezin korak bez riječi.
Društvena je bila blago rečeno krcata. Svi su se okupljali i nešto razglabali. B.B. i ja smo se pogledale.
Rijetko što smo razumjele, no svatko je barem jednom spomenuo: Sirius...Mya...Michael.
Zar je moguće da su doznali za onaj poljubac?
Ali kako. Oni nisu znali da sam ih ja vidjela. A samo sam ih ja i vidjela. Ili možda nisam?
Okrenula sam se i zaustila da nešto kažem B.B., no ona je već pričala s Chanell i onom sedmašicom Molly.
Potražila sam Jamesa.
Bio je u jednom odjeljenom kutku, zakriljenom nevidljivim zastorom, za koji je rijetko tko znao. James i ja smo ga otkrili na drugoj godini, i otad je to bilo tajno skrovište.
Pored Jamesa je sjedio Lupin, a odmah do njega Sirius. Bio je pognute glave. Podigao je glavu kad je začuo šuštanje tkanine. U pogledu sam mu vidjela prkos.
- James, što se dogodilo?- bojažljivo upitah.
- Sirius i Mya su prekinuli. Naime, ispostavilo se kako...- započe James, no Sirius ga prekine:
- Ja ću joj reći. Mya se ljubila s Michaelom Seatonom. U perivoju. Vidio sam ih. Tražeći Myu, da joj dam ove ruže.- i doista, u ruci su mu bile tri ruže.
- Oh, Black, predivne su. Žao mi je.
- Nema ti zašto biti. Glupača. Mislila je da sam toliko naivan. Kad tad bih skužio!- Sirius povisi ton.
Lupin prevrne očima, pogledom mi govoreći da Sirius ne bi skužio apsolutno ništa, jer je bio zaslijepljen Myom.
- Hm, a zašto svi toliko pričaju o tome? I da, gdje vam je ljigavac Pettigrew?
- Mya se rasplakala kad je Sirius rekao da ju ostavlja, zato se toliko raspravlja o tom. Proći će ih do sutra.- reče Lunac.
- A Peter, pa, za njega ne znamo gdje je. – James mi odgovori na drugo pitanje.
- Aha.
- Lots, jesi vidjela Lily? Otišla je u spavaonicu i nema je čitavo popodne.
- Ne, nisam ju vidjela...no mogla bih ju potražiti. Black, drži se. Dečki, vidimo se.- izašla sam iz skrovišta i uspela se stubama do spavaonice cura s 4. godine.
Tamo je bila Lily. Plakala je. Aimee ju je grlila, i, čim me ugledala, glavom mi pokazala da dođem.
- L-Lily?- oprezno sam upitala.- Što se dogodilo?
Lily je tek sad shvatila da sam ušla u sobu.
- Oh, Lotta, tako mi je drago da si tu! Oprosti mi, oprosti, molim te, oprosti!
Iznenadila sam se. Zagrlila sam ju. Aimee se ustala, usnama oblikovala prekid sa Starzom, i tiho izašla iz spavaonice.
- Što je bilo? Nešto u vezi Starza?- upitala sam.
- On...prekinuli smo. Jednostavno nije išlo. Nije on kriv, dogovorili smo se ostati u dobrim odnosima, ali zapostavila sam svoje prijatelje, postala sam druga Lily, a ta Lily nije mi se sviđala...- Lily je zajecala.
- Lily...- zagrlila sam ju još jače.- Bitno da si shvatila. Nisam htjela da prekineš sa Starzom, htjela sam samo da mi i dalje budeš prijateljica!
- Lotta, opraštaš li mi?
- Naravno...
Neko smo vrijeme provele u tišini.
- Friends Forever?- upitala sam ju.
- Best Friends Forever!- odgovorila je.- A i mislim da se Starzu malo sviđa Chanell.
- Chanell? Pa ona je 5. godina!
- Da, znam, no stalno se nešto pogledavaju i smijuckaju. Zaključila sam da ne bih trebala dizati frku oko toga i prekidati na buran način, pa sam s njim ostala u dobrim odnosima. E da, kad smo kod burnih prekida, znaš da su Sirius i Mya prekinuli?
- Uf, kako ne bih znala. Cijela društvena bruji o tome. Našla sam čak i Blacka, Jamesa i Lunca. Black joj je htio dati ruže...baš strašno. Žao mi ga je.- uzdahnula sam.
- Aha.- i Lily je uzdahnula. Na licu joj se uopće nije vidjelo da je plakala. Kad bi barem meni bilo tako. Ja kad plačem, zacrveni mi se nos i bude pol sata tako crven.
- Idemo u društvenu?- upitala sam.
- Može.
Situacija u društvenoj podosta se smirila. Oko kamina su sjedili Sirius, Remus i Aimee. Držali su se za ruke. Lily me lagano gurnula laktom. Odvratila sam joj jednako laganim udarcem, tako joj pokazujući da sam shvatila na što misli.
- Gdje je James?- upitah.
- Otišao je po Petera. Kingsley nam je rekao da je u knjižnici, na Zabranjenom odjelu.- Aimee je značajno izgovorila ove zadnje riječi.
- Hm, aha. Aimee, dođeš malo?- upitala je Lily. Aimee je nevoljko odvojila ruku od Remusove i došla do nas.
Lily je prošaptala:
- Ti i Remus ste napokon skupa?
Na Aimeeinom licu se pojavio osmijeh od uha do uha:
- Da! Ali molim vas, nemojte ništa spominjati. Ponašajte se normalno, oke?
- Oke.- prošaptale smo Lily i ja u glas.
Aimee se vratila u fotelju, a Lunac je jedva dočekao. Nježno ju je uhvatio za ruku, misleći da mi nećemo primijetiti.
- A gdje su ostali?- upitah kao da dosada nisam ni primijetila da nema nikog osim nas u društvenoj.
- Paa, Kingsley je gore, u spavaonici, B.B. i Chanell su otišle do Velike društvene da se nešto dogovore s Lucindom Lockhart oko metloboja, Victoria je vani s Viconiom, Arthur s Molly, za ostale ne znam.- objasnila mi je Aimee.
Sirius je cijelo vrijeme šutio.
Baš kad sam htjela spomenuti Jamesa i Petera, otvorio se portret Debele Dame. James je ušao, a Peter je cupkao za njim.
- Parožak, što je bilo?- upitao je Remus.
- Idiot je čitao neku knjigu o crnoj magiji.- James ga je s gađenjem ispustio iz ruke.
- Crna magija? Zar ti, Pettigrew? Pa ti nisi dovoljno kompetentan ni za redovnu nastavu!- otrovno sam rekla.
Peter je zasiktao. Ili, točnije, zacvilio. Uglavnom, ispustio zvuk sličan cičanju štakora.
- Lotta, ne diraj Crvorepa, samo je budala.- oglasio se Lupin.- Mi ćemo još s njim razgovarati.
Peter je procijedio:
- Ispričajte me, idem u spavaonicu.- zacupkao je prema stubama. Naježila sam se. On je stvarno odvratan.
- Zaista ne znam zašto se družite s njim.- obrati se Lily Luncu, Jamesu i Siriusu.
- Ne znam. Postao je čudan u zadnje vrijeme. Uvijek smo pričali kako ćemo biti profesori Obrane od mračnih sila, a ne da ćemo ih proučavati.- ozbiljno će Lupin.
- Već je kasno. Trebali bismo ići spavati.- rekoh pogledavši na sat koji je pokazivao 22h.
Svatko se razišao na svoju stranu, došle su B.B. i Nell, pozdravili smo se s njima, i onda otišli u spavaonice.

***

Probudila sam se neobično odmorna. Prodrmala sam Lily i Aimee da se probude.
Oko 8 h našle smo se s B.B., Nell, Victoriom, Lucindom i još jednom curom, Lexy, iz Huffa. Lus ju je dovela.
Krenule smo u Veliku dvoranu na doručak. Pridružili su nam se James, Remus i Sirius. Peter je išao nešto iza nas.
Odnekud su se stvorili i Michael i Mya. Kako su...uff. Ne mogu vjerovati. Kako se usuđuju? Pa Sirius ju je tek jučer ostavio. Kao plakala je, a sada izgleda presretno.
- Ne mogu vjerovati kakva je ta Mya k****.- bijesno se oglasi Victoria. Ona trza na Michaela.
- Slažem se s tobom.- reče Sirius. Uh, on je izgledao sjajno. Kao da jučer nije bio gotovo slomljen. Frajerski se osmjehnuo i zabacio kosu s lica.
Pod nastavom je bilo uobičajeno dosadno. Poslije Preobrazbe sam pronašla B.B. koju sam ujutro zaboravila pitati o vizijama. No nije ništa vidjela.
Otišla sam s Lily i Aimee do knjižnice prije ručka. Aimee je pisala pjesme, a Lily i ja smo čitale neku knjigu o čarobnjacima 20. stoljeća.
Toliko smo se udubile da nismo ni čule zvono za ručak. Naravno, Madame Pince nam ne bi dozvolila ni sekundu duže pored svojih dragocjenih knjiga, tako da nas je praktički otjerala van.
Sjela sam na svoje uobičajeno mjesto pored Lily, prekoputa Siriusa. S moje druge strane sjedila je Chanell.
Ne bi tu bilo ništa čudno da nije Starza koji je došao sjesti za Gryffindorski stol:
- Smijem tu sjest?- pokazao je na mjesto između mene i Nell.
- Smiješ, kako ne bi smio...- pomalo iznenađeno prozborih. Sjeo je bez ikakvog srama, veselo pozdravivši Lily i ostatak ekipe.
Lily mu se vedro osmjehnula. Svi smo ju malo čudno pogledali, no razumjela sam ju. Nije ona bila osoba koja se dugo može ljutiti. Osim na Jamesa. No ja i dalje mislim da je to ljubav.
- Lil, dodaš mi košaricu s kruhom?- upitao ju je. Da. Opet je očajnički pokušavao zapodjenuti razgovor.
Dodala mu je košaricu nasmiješivši se. MOLIM? Lily Evans, moja najbolja prijateljica, koja Jamesa ORGANSKI ne podnosi, nasmiješila mu se??
Pogledala sam ju. Značajno.
Uzvratila mi je pogledom koji je govorio Što? Samo sam se nasmiješila, ne?
Hm. Neobično...
Joj, Starz je zaista zanimljiv. Cijelo nas je vrijeme nasmijavao za ručkom. Puno mi ga je lakše promatrati kao prijatelja, ne kao potencijalnog "kradljivca" moje prijateljice.
Krenula sam uzeti još malo umaka, i nisam ni primijetila da je i Sirius poželio isto to. Ruke su nam se na tren dotakle. Protrnula sam. Pogledala sam ga blago se zacrvenjevši. Nasmiješio se.

***

- Lottie? Pomogneš mi oko Skrbi?- umiljavao mi se James u društvenoj. Bilo je popodne i pisali smo zadaće. On, Remus, Sirius, Lily, Aimee i ja. Peter je bio u svojoj sobi. Opet.
Odlučih pomoći Jamesu, jer, kad me zove Lottie, znam da mu nešto jako treba.
Nasmijala sam se pogledavši njegovu zadaću.
- James, pogledaj, napisao si "...uzmemo krzno bezdlakog jelena...". Kako bezdlaki jelen može imati krzno?
Uzela sam štapić, kucnula dvaput po pergamentu i rekla:
- Deletium!
Riječi su polako nestajale.
Prepravljala sam mu zadaću, pisala svoju, i općenito uživala u ovom popodnevu.
A najviše bih uživala kad bi mi se pogled susreo sa Siriusovim. Premda bih se svaki put zacrvenjela kao budala.
Ali nema veze. Ovaj dan mi više ništa neće pokvariti.

***

[Ah, nakon mjesec dana, evo i novog poglavlja. Ja sam stvarno zadovoljna njime, ima nekih sitnih romantičnih elemenata, onako kako ja volim. Nadam se da vas nisam razočarala. Pusa!]

| Make my day=) (10) | Prolij tintu | # |

petak, 04.04.2008.

5. poglavlje

Hladni listopadski dani.
Vjetar mrsi kosu.
Takvo je bilo i ovo jutro. Žurila sam naći se s Aimee, Lily i B.B. da nađemo dobra mjesta na tribinama.
Danas se, naime, treba odigrati utakmica Hufflepuffa i Gryffindora.
Uf, Huffi su teški protivnici. U ekipi im je Lucinda Lockhart, koja odlično igra.
Oh, eno Aimee i B.B.:
- Eej!!- veselo ih pozdravim.- A gdje je Lily?
- Hmm...pogledaj malo nalijevo.- uputi me B.B. Imala sam što vidjeti: Lily i Starz su se ljubili bez imalo srama. Otkako ju je Starz pitao za hodanje, stalno su zajedno.
- Dakle, ona ne ide s nama?- upitah.
- Mislim da ona uopće neće gledati tekmu.- Aimee je vrtjela glavom. Tužno sam pogledala prema dolje. Lily nikada nije propustila nijednu utakmicu Gryffindora. Bili su to jedini trenuci kad je prema Jamesu pokazivala malo više nježnosti.
A sad ovo. James će biti slomljen.
- Eh, da, isplela sam nam ovo!- B.B. je nakon duuugog kopanja po svojoj torbi izvukla tri predivna navijačka šala. – Četvrti je za Lily, no ona ga baš i neće koristiti.
- Hvala B.B., predivni su.- zahvalile smo Aimee i ja.
Nisam doznala što je to točno sprijateljilo B.B. i mene, no nekako smo si baš dobre od onog posjeta u bolnici. Nisam ju pitala zašto me onako čudno pogledala. Ima vremena za to. No uvijek imam neki čudan osjećaj u njenom prisutstvu. Ugodan osjećaj. Kao da ju poznam oduvijek.
- Nego, da mi nađemo mjesta?- predložila je Aimee.
Našli smo si izvrsna mjesta s kojih smo sve mogle vidjeti.
Na teren su prvo ušli Hufflepuffi. Začuo se dug zvižduk navijača dok je Lucinda ulazila u teren.
Još veći usklik oduševljenja nastao je kad je ušla gryffindorska ekipa.
Chanell i Lucinda, kapetanice, sa smiješkom su se rukovale. Bilo im je teško glumiti neko rivalstvo kad su ustvari prijateljice.
Igrači su se vinuli u zrak, i utakmica je počela.
Bilo je jako napeto, Hufflepuffi su vodili 120:60, no James je nekako uhvatio zvrčku.
Gryffindori su pobijedili 210:120!
Klicanje se čulo na svim tribinama, čak i na Slytherinskoj.
Lucinda je dostojanstveno čestitala Chanell i njenoj ekipi.
James je držao zvrčku i pogledom tražio Lily. Ugledala sam razočaranje u njegovim očima kad su nam se pogledi susreli.
Premda je znao da su Starz i Lily zajedno već nekoliko dana, mislim da ovo ipak nije očekivao. Kao ni ja, uostalom.
To sam i prigovorila Lily kad sam ju srela u društvenoj prostoriji:
- Lily, zašto nisi došla na utakmicu?
- Bila sam sa Starzom.
- Da, to sam već shvatila. Lily, znaš koliko Jamesu znači kad dođeš na utakmici. A i znaš koliko meni znači tvoje prijateljstvo. U zadnje si vrijeme stalno sa Starzom.
- Lotta, slušaj me. Zašto bi meni trebalo biti stalo do tvog bratića koji je arogantan i naporan? Starz i ja smo zajedno. Zajedno! Koji dio ne shvaćaš? – Lily je povisila ton.
- Onaj u kojem si se odvojila od mene i ostalih prijateljica!!- povisila sam ga i ja.
- Gle, nisam ja kriva što imam dečka, a ti ne. Ljubomoru ostavi za nekog drugog. Meni to ne treba!
- Znaš što, Lily? Ni meni ne treba prijateljica koja će me napustiti zbog nekog dečka kojeg poznaje mjesec dana!!
Lily me užasnuto pogledala, stisnula šake i popela se uz toranj spavaonice.
U isto vrijeme otvorio se portret Debele Dame kroz koji su ušli Sirius i Remus.
- Ehej, Lotta, što se to tu događa? Čuo sam neke glasove pa...- Sirius mi se obratio, no bila sam preživčana za ljubaznost:
- Odbij, Black. Gdje ti je Mya?
- Paaa...vidiš, ne znam...- počeo je Sirius, no Remus ga je prekinuo:
- Daj dođi ovamo, moramo pisati zadaću iz Astronomije.
Nasmiješila sam se Remusu koji je uvijek znao kada treba stati. Uh, a i podsjetio me: morala bih napisati i ja zadaću!
Izvadila sam stvari potrebne za Astronomiju, a kroz portret je upravo ušao vidljivo utučeni James.
- Gle ti našeg zvrčkohvatača! Sjedni, prijatelju.- Sirius je opet blebnuo glupost.
- Nisam raspoložen, Siriuse.
Lupin je udario Siriusa po glavi:
- Au! Dobro, znam kada treba začepiti usta.
Samo onda kada ideš poljubiti Myu, pomislila sam.
Prevrnula sam očima:
- James, hoćeš sa mnom pisati zadaću?
- Može, Lots.
Izvadio je stvari. Cijeli pergament ispisao je nevidljivom tintom (vidljivom samo vlasniku, u ovom slučaju, meni i Jamesu). Lily, Lily, Lily, Lily...posvuda ime moje prijateljice. Koja ima dečka. S kojim je cijelo vrijeme.
Sažalno sam se nasmiješila Jamesu.
- Ne moraš me tješiti, Lotta, sve je u redu. Idemo samo pisati zadaću, ok?
- Ok.

***

Tu večer nisam progovorila ni riječi s Lily.
Aimee je osjetila napetost, i kasnije sam joj se i povjerila.
Složila se sa mnom. Povjerila sam se i B.B. i Chanell. I one se slažu sa mnom.
U školi je bio bijedan dan. Opet sam pod Povijesti magije gledala Myu i Siriusa kako si gugutaju.
Uff.
A još ne mogu s Lily prokomentirati kako je to pretjerano, jer i ona radi isto to sa Starzom.
Odlučila sam prošetati poslije nastave da malo razbistrim misli.
Onaj zlobni smijeh nisam zaboravila, no više nisam sanjala takve ružne stvari.
Ustvari, nisam sanjala uopće.
Svaku noć zaspala bih misleći na Siriusa i činjenicu da me nikada neće voljeti.
I svakog jutra budila bih se na polumokrom jastuku. Od suza, naravno.
Godio mi je vjetar koji mi je tjerao kosu s lica.
Voljela sam Hogwarts. Svaki njegov skriveni kutak, svaku njegovu pukotinu. Osim doma Potterovih, ovo mi je bilo najdraže mjesto na svijetu.
Opet sam razmišljala o roditeljima.
Fale mi. Jako.
Oh, ne. Ono nije istina. Vidim li ja to dobro? Ako vidim, onda je ovo strašno.
Mya se ljubila s Michaelom Seatonom!
Oh...ne, ne i ne.
Što da sad radim?
Ne mogu reći Siriusu, bit će mu prebolno. Ne mogu reći Lily, jer ne razgovaramo. Ne mogu reći Aimee, jer ipak nisam toliko dobra s njom.
A ne mogu ni to držati u sebi.
Poludjet ću.
Brzo sam nastavila hodati, praveći se da ništa nije bilo. Srećom, nisu me opazili.
Otišla sam u društvenu napisati zadaću, smatrajući kako je to pametnije nego da se i dalje patim s ovakvim stvarima.
U društvenoj je pored kamina sjedila B.B. sa svojom mačkom u krilu.
Gledala je u vatru, jedva trepnuvši.
Ne znam ni sama zašto, a ni kako, no osjetila sam neki nalet povjerenja, i odlučila sam joj ispričati sve što me muči:
- B.B.?
- Da, Lotta?
- Mogu li ti se povjeriti?
- Naravno.- imala je isti onaj pogled kao onda u bolnici.- Je li to povezano uz onaj čudni smijeh koji čuješ?
- Pa, da, upravo ti to želim...čekaj malo, kako ti znaš za to? Pa nisam nikome rekla!
B.B. je pocrvenjela:
- Oprosti što ti za to nisam rekla prije, no ja znam za sve što ti se događa!
Ustuknula sam. Kako ona može znati?
- B.B., molim te, objasni mi.
- Pokušat ću. Duga je priča. Prije mnogo godina, postojala je legenda o Darovima smrti.
- Da, znam tu legendu. I znam da su darovi stvarni.
- Da. No ne znaš da ih je tvoj otac, Richard Potter, veliki znanstvenik čarobnjačkog svijeta, pokušao pronaći.
- Ne, ne znam. Ne znam ni da je bio znanstvenik. Kako ti to znaš?
- Čekaj, doći ću do toga. Dakle, tvoj otac je to htio naći, i u tome je bio vrlo uspješan. Vjerojatno bi ih i našao, da ga netko nije ubio.
- Ubio? Samo malo, moji roditelji su poginuli u nesreći! Nitko ne zna kakvoj, izgleda da je nešto eksploditalo u našem domu!- uznemirila sam se.
- Lotta, slušaj. U vrijeme kada je tvoj otac htio pronaći Darove, htjela ih je pronaći i Helena Anderson.
- Tko je ta?- upitala sam pomalo živčano, što mi nije nimalo slično, ali bila sam nestrpljiva.
- To ti je crna vještica. Više od svega htjela je pronaći Darove, i doći do besmrtnosti. Nade je polagala upravo u tvog oca, jer joj njezine mogućnosti nisu bile dovoljne. Kad je tvoj otac odbio njezin prijedlog da joj se pridruži, ona je došla u vaš dom i ubila tvoje roditelje. Bacila je čaroliju, tzv. tihu eksploziju na vašu kuću, i pritom zaboravila na tebe. Darove je pronašla, no nikad ih nije uspjela iskoristiti, pa ih je uništila.
- Uništila darove smrti? – nisam se mogla načuditi.
- Upravo tako.
- Je li ona još uvijek živa?- upitah.
- Ne. Tek nedavno sam doznala zašto je umrla tako rano. Bolovala je od neke strašne bolesti koja joj je ostavila ograničeno vrijeme života. Zato je toliko htjela Darove. Zato je toliko htjela besmrtnost. No iako nije uspjela sebe ostaviti na životu, udahnula je život djetetu. Ne zna se tko je otac.
- Koliko dijete ima godina?
- 12. Zove se Samantha Anderson. E sad, da ti napokon objasnim kako ja sve to znam!
- Molim te.
- Ja, ovaaaj...imam vizije. Vidim neke stvari koje su bile, a rijetko kad mi se dogodi da predvidim neku sitnicu u budućnosti. Inače sam ponosna na svoj dar, no ljetos sam u viziji imala nešto strašno. Smrt tvojih roditelja. Ispočetka sam to zanemarivala, no kad su vizije postale sve jače, obratila sam se Dumbledoreu. On mi je ispričao priču o Darovima smrti, tvome ocu, Heleni i njihovoj potrazi. Tu priču znaju tvoji teta i tetak, a ti si ju trebala doznati na završetku školovanja u Hogwartsu.- B.B. je napravila laganu pauzu da dođe do zraka.
Nisam mogla vjerovati. Bez riječi, pustila sam ju da nastavi:
- No plan se promijenio. Jer smo doznali za Heleninu kćer. U vrijeme kad smo to doznali, ti si dobila napadaj. I također si imala viziju, zar ne?
- Samo onaj hladni smijeh u glavi.
- To je to, samo što su moje vizije mnogo jasnije. Lotta, ti moraš doprijeti do Samanthe.
- Ja? Ali ja ne znam kako! Tek sam sad doznala za to sve! Nisam znala ni da mi je tata bio znanstvenik! Niti da je tražio Darove! A sada moram pronaći neku curu za koju nikad prije nisam ni čula!
- Žao mi je, Lotta, no Dumbledore kaže da je to tvoja sudbina. A ja ti ništa nisam smjela reći dok sama ne shvatiš da meni možeš vjerovati. To je bio test da se Dumbledore uvjeri jesi li spremna za sve ovo.- B.B. je uzdahnula.
- Spremna? Ni za što ja nisam spremna! A gdje je uopće Dumbledore? Zašto on ne razgovara sa mnom?
- Upravo to sam ti sada htjela reći. Ići ćemo sada do Dumbledorea da ti sve to lijepo objasni. Molim te, Lotta, ne brini se. Ja ću ti biti podrška.
- Hvala ti, B.B.- zagrlila sam ju. Stvarno je olakšanje.
Otvorio se portret Debele Dame, i kroz njega je ušla Lily. Ugledala je mene i B.B. i prezirno nas pogledala, s mješavinom krivnje, ljutnje i ljubomore.
Nisam imala vremena za razmišljanje o njoj, jer sam s B.B. krenula u ravnateljev ured.
Popele smo se visokim stepenicama i došle do velike vodorige. B.B. je uzbuđeno rekla, gotovo zavikala:
- Punjene karamele!
Ušavši u Dumbledoreov ured, sve moje misli nevezane za ovo što se dogodilo maloprije su nestale. Nije bilo Siriusa, Mye i Michaela, nije bilo Lily i Starza, nije bilo zadaće iz aritmancije koju nisam napisala, bile smo samo Beatrix, ja i feniks što se ponosno uzdizao iz pepela.

| Make my day=) (31) | Prolij tintu | # |

nedjelja, 30.03.2008.

4.poglavlje

-Oh, Lotta, živa si!- Lilyn glas bio je prva stvar koju sam čula.-Madame, živa je!
- Hvala Bogu. Gospođice Potter, zaista smo se zabrinuli. Spavali ste čak 16 sati! Bojali smo se da...pa, bojali smo se da biste možda mogli završiti u komi.- madame Pomfrey prvi put nije imala nikakve prodike. Glas joj je zvučao zaista zabrinuto.
- Sad mi je bolje.- rekla sam. I dalje sam bila slaba, ali glava me više nije boljela.
- Svejedno ćete morati ostati nekoliko dana.
Lily me snažno zagrlila:
- Aimee i ja smo se tako uplašile! Nisam mogla dočekati da završi nastava da te dođem posjetiti!
- Meni i dalje nije jasno kako mi se to dogodilo?
- Gospođica Evans mi je ispričala kako vas je cijeli dan boljela glava. Je li to točno?- klimnula sam.- Ne znam o kakvoj se vrsti glavobolje radi, jer se s tako teškim slučajem još nisam susrela. Ali najbitnije je da se sada ne naprežete.
- Lotta, ja sad moram ići. Čeka me zadaća iz Napitaka. Vjerojatno ću doći sutra poslije nastave, s Aimee. Ti se sad odmaraj.
- Hoću, Lily. Samo ti idi. – mahnula sam joj, a ona je izašla iz bolničkog krila.
- Evo. Popijte ovo.- madame Pomfrey dala mi je neki blijedozeleni napitak. Iskapila sam ga. Imao je neki zanimljiv okus.
- Zašto to moram piti?
- To je uobičajeni lijek za glavobolju. Ja zaista ne znam što da vam dam.- sažalno se nasmiješila. – Moram priznati da ste jaka osoba. Mnogi ne bi izdržali onakve boli kakve ste vi jučer trpjeli. Sada ću vas ostaviti. Odmorite se. Možda najbolje da opet zaspete.
Zaista mi se spavalo, premda spavam gotovo cijeli dan.
Madame Pomfrey napustila je prostoriju, a ja sam legla i zaspala...

***

- Amelie, što ćemo s Lottom? Ona neće čekati. Odbio sam njezin prijedlog. Znam da će doći!- muški glas zabrinuto je govorio.
- Ne znam, Richarde, ne znam. Morat će dovršiti tvoj posao umjesto tebe.
- Kako će ona to moći? Pogledaj joj lišce.
- Oh, Richarde, već se stvarno bojim. No, moramo ići spavati...- rekla je žena i zatvorila vrata sobe.
Ugašena svijeća.
Škripa vratima.
Zeleni bljesak.
Siktavi smijeh.

***

- Ne, ne, ne!!- probudila sam se. Noćna mora. Jedino čega se sjećam je užasni, hladni smijeh.
- Teška noć, gđice Potter?
- Da, madame Pomfrey.
Vani je već sijalo sunce. Zaključila sam da je oko 14h.
- Koliko je sati?- upitah.
- 13:40. Je li to bitno?- začudila se madame Pomfrey mojim pitanjem.
- Ne.
- Sve je to u redu. Bili ste iscrpljeni. Nije čudo da ste toliko spavali. Sada mislim da ste spremni za posjete!
- Spremna sam!- uskliknuh. Bila sam tako sretna što ću imati posjete. Onaj hladni smijeh i dalje mi je odzvanjao u glavi, i jedva sam čekala čuti vesele glasove mojih prijateljica.
Vrata su se otvorila, a ušle su Lily (naravno), Aimee, Chanell i djevojka po imenu Beatrix Bell. B.B. je godinu dana starija od nas, spava s Chanell u sobi.
Bilo mi je malo čudno da su me posjetile Chanell i B.B, no bilo mi je i drago.
- Lotta!- zagrlila me Aimee.
- Dovele smo Chanell i B.B.- zagrlila me i Lily.
Chanell se nasmiješila:
- Moram posjetiti osobu koja mi je spasila trening.
Uzvratila sam joj osmijeh.
B.B. me malo neobično pogledala. Ne mislim zlobno, više nekako kao da me proučava.
Provela sam divno popodne s njih 4, a onda su Chanell, B.B. i Aimee otišle.
Čim su izašle, Lily me pogledala širom otvorenih očiju:
- Lotta, trebaš vidjeti što mi je Starz danas poslao!
- Daj da vidim!!
Lily je iz torbice izvadila mali crveni papirić, na kojem je zlatnim slovima pisalo: Za jednu posebnu osobu. Iza je bila slika ruže koja otvara i zatvara latice. Sam papirić je mirisao po ružama.
- Kako znaš da je on?
- Osobno mi je to dao! Nije li to hrabro?
- Slažem se. Je li ima šta novog osim toga?
- Ima! Nisam ti baš mogla pričati pred njima...Snape je jučer proveo noć pod prozorom naše kule. Izašla sam tek kad sam čula neko šuštanje u grmu. Aimee nije ništa čula, srećom. Snape se ispričao i rekao da nije mislio ono što je rekao prije neki dan.
- Jesi li mu oprostila?
Lilyne oči ispunile su se suzama:
- Nisam mogla. Rekla sam da mi je žao, ali da je bolje da prekinemo to prijateljstvo. Bio je skroz slomljen. Ali, Lotta, ja sam bila jako uvrijeđena!
- Shvaćam te, Lily.
- To je to što se tiče novosti. Mya i Sirius su i dalje skupa!
- Bilo bi i čudno da prekinu za jedan dan.
- Da, bilo bi!
Neko smo vrijeme šutjele, a onda je Madame Pomfrey ušla:
- Gđice Evans, ako želite da gđica Potter sutra izađe iz bolnice, morat ćete izaći!
- U redu. Lotta, vidimo se sutra poslijepodne!
- Bok, Lily!

***

Uh, napokon sloboda! To je prvo što sam pomislila nakon što me madame idući dan pustila iz bolničkog krila.
Odlučila sam potražiti Lily.
Šetala sam pored školskog jezera.
Polako je dolazila jesen. Bio je već 23.9.!
Lišće je polako žutjelo, a spustila se i magla.
Ugledala sam dvije osobe. Držale su se za ruke.
Ne, to nisu oni. Nisam baš tolike nesreće.
Ali bili su. Mya i Sirius. Sretni i zaljubljeni. Vidjelo im se to u očima.
Htjela sam se praviti da ih ne vidim i jednostavno proći pored njih, no Mya me pozdravila:
- Bok, Lotta! Kako si? Čujem da si bila u bolnici. Jel ti bolje?
Pa normalno da mi je bolje čim sam izašla, tuko jedna. Ugrizla sam se za jezik čim sam to pomislila. Bolje da ne kažem ništa nego neku glupost.
Ipak, nekako sam smogla snage:
- Da, bolje mi je.- blijedo sam se nasmiješila. –Vi uživate?
- Da!- Sirius je odgovorio. – Idemo mi sad. Jamesu će biti drago da si bolje. Vidimo se, Lotta.
- Vidimo se, Black. Bok, Mya.- tužno sam prozborila i nastavila hodati. Zašto sam ih morala sresti?
Srećom, nisam imala previše vremena za tugu. Lily je naišla!
Idem provesti jedno ugodno poslijepodne s njom. Bez razmišljanja o Siriusu i Myi, bez onog siktavog smijeha koji mi je još uvijek zvonio u ušima...

| Make my day=) (19) | Prolij tintu | # |

četvrtak, 27.03.2008.

3. poglavlje

Škripanje vrata. Koraci na stubama. Šuštanje nečijeg plašta. Glas u tami. Isprva tih, a zatim sve glasniji.
- ...Richarde Potter, mogao si mi se pridružiti. I sam znaš da nas zanimaju iste stvari. Besmrtnost, vječni život...Darovi smrti...no odbio si. Znaš li što će ti se sada dogoditi?- zvučalo je poput siktanja zmije.
-Što?- glas druge osobe bio je dubok, odrješit i pomalo drzak.
Zeleni bljesak. Mukli udarac u pod.
- Richarde, što se to...- sneni ženski glas prekinuo je još jedan bljesak, i začuo se novi mukli udarac.
Hladan, siktavi smijeh razlegao se kućom. Osoba pod plaštem izašla je van uz tresak ulaznih vrata.
Uperila je štapić u kuću, nešto promrmljala sebi u bradu, i već u idućem trenutku začula se eksplozija.
Vukući svoj plašt za sobom, polako je i dostojanstveno koračala ni ne osvrnuvši se na strahotu koju je počinila.
No nije se sjetila jednogodišnje bebe...

- Prof. McGonagall?
- Da, gospođice Potter?
- Mogu li, molim vas, izaći van? Nije mi dobro.
- Naravno. Vidim da ste blijedi. Idite kod madame Pomfrey ako vam se stanje ne poboljša.
Izašla sam bez podzrava, jedva skupivši snage da otvorim golema vrata učionice.
Cijeli dan mi nije dobro. Probudila sam se okupana znojem.
Lily me nagovarala da ipak nešto doručkujem, no nisam mogla. Gotovo sam zaspala na Čarolijama, a sad ovo.
Ušla sam u spavaonicu i pokušala zaspati. Sklopila sam oči, no san nije dolazio.
Umorna od svega, okrenula sam se na leđa i gledala u dno Lilynog kreveta (spavamo u krevetima na kat).
Razmišljala sam o Siriusu. Muti nešto s Myom, sigurna sam. Nikad me neće ni zamijetiti. Tko sam ja za njega, ustvari?
Sestrična njegovog najboljeg prijatelja. Koja mu stalno prigovara za Snapea, koji se na kraju pokazao negativcem u toj cijeloj priči.
Razmišljala sam i razmišljala, a onda su se otvorila vrata spavaonice.
Bila je to Lily:
- Lotta? Sad se već stvarno brinem za tebe. Ne jedeš cijeli dan, jedva se krećeš...-popipala mi je čelo.- A opet, hladna si kao led! Trebala bi otići kod madame Pomfrey.
-Ne, ne idem. Nije mi toliko loše. Samo me glava malo boli.
Lily me sažalno pogledala:
-Sigurno ćeš biti dobro?
- Sigurno.
- Onda ti mogu ispričati jednu novost: Starz me pozvao u šetnju perivojem!
- Oh.- prisjetila sam se svoga obećanja Jamesu i pekla me savjest, jer osim što sam rekla da mu je žao, nisam nimalo popravila njegov status u Lilynim očima.
- Samo 'oh'? Nimalo se ne veseliš što je tvoju najbolju prijateljicu van pozvao jedan od najljepših učenika s četvrte godine?
Uzdahnula sam.
- Nije to, nego mi je žao Jamesa. On je toliko zaljubljen u tebe, i stvarno mu je žao što imaš loše mišljenje o njemu. Vjeruj mi da je on dobra osoba.
- Lotta, ti dobro znaš da se moje mišljenje o tvom bratiću neće tako lako promijeniti.
- Znam...ovo sad sa Starzom će ga jako povrijediti. Razočarat će se u mene.
- A ti mu reci da si dala sve od sebe, no ja sam tvrd orah.
Lagano sam se osmjehnula. Uzdahnula sam:
- No dobro. Kad ideš van sa Starzom?
- Za 20 minuta. Trebam li se posebno srediti?- upitala me, podižući svoju divnu kosu u konjski rep, ispitujući me pogledom kako bi joj to stajalo.
- Ne.- odvratih.- Predivna si takva kakva jesi.
- Hvala ti, Lotta. Stvarno si divna prijateljica. Jooj, moram ti ispričati novost: Sirius Black i Mya Trage su se stalno pogledavali na Povijesti magije. Mislim da se sviđaju jedno drugome! Ne bi li bilo sjajno da si Black nađe neku zanimaciju osim Snapea?- Lily mi je sve to ispričala u jednom dahu.
- Da, bilo bi.- lagala sam itekako svjesna svoje laži.
- No, moram sada ići! Starz će me čekati vani.
- Idi. I lijepo se provedi. Molim te, ispričaj mi sve kad se vratiš!!
- Hoću. A ti se odmori. Vidimo se!- Lily je odlepršala iz sobe.
Dakle, Sirius i Mya. Sjajno. Što je najgore, ne mogu mrziti Myu jer je stvarno draga!
Uh, mrzim svoj život. Istina, imam super prijatelje, ne mogu se požaliti na nedostatak novca...ali i dalje osjećam da mi nešto fali.
Roditelji, da.
Richard Potter i Amelie Mina Potter.
Nekako sam se ustala iz kreveta i prišla svom ljubičastom kovčegu. Ispod hrpe raznobojne odjeće, knjiga, bilježnica i nakita nalazila se malena kutijica tamno smeđe boje.
U njoj su se nalazile moje najveće dragocjenosti: medaljon sa slikama mojih roditelja, ogrlica od bijelog zlata sa umetnutim draguljima; dijamantom, rubinom, safirom i smaragdom te prsten sa ugraviranim slovima L. M. B. P.
Pretpostavljam da su to inicijali mog punog imena, koje nikada neću doznati, jer su mi roditelji poginuli u neobičnoj nesreći kad sam imala godinu dana. Pronašli su me teta i tetak Potter, koji su me poznavali samo kao Lieselottu, tako da nikada neću saznati što znači M. i B.
Zagledala sam se u medaljon sa slikama. Mama je bila tako divna! Imala je dugačku crnu kosu i duboke oči moje čokolade. Ne sjećam se ničega u vezi nje ili tate.
I nitko ne zna koliko patim zbog toga.
Spomenuta ogrlica od bijelog zlata dar je moje pokojne bake, Claire Potter. Prenosi se na svaku prvorođenu Pottericu. Budući da je ona imala samo sinove Richarda i Thomasa, ogrlica je pripala meni.
Nisam ju nikada nosila. Čekat će posebnu priliku.
Joj, kako me boli glava.
Spremila sam medaljon, ogrlicu i prsten u kutiju, pa sam se vratila u krevet.
Odlučila sam čekati Lily da se vrati.
Malo sam crtala u svoju bilježnicu s crtežima. Inače, jako sam kreativna, i već sam više puta pomagala Flitwicku da ukrasi Veliku dvoranu.
Glava me probijala.
Srećom, Lily je upravo ulazila u spavaonicu:
- Lotta! Moram ti sve ispričati!!
- Reci mi sve!- nevjerojatno kako Lily čovjeku može podići raspoloženje.
- Dakle, Starz me čekao vani, kao što je i obećao. Šetali smo perivojem, i pričali o najkompliciranijim napitcima, znaš, Starz isto jako voli Napitke, i bilo nam je predivno! Ima zaista lijepe oči!- Lily je bila ushićena.
- Drago mi je zbog vas.
- I rekao je da bismo se trebali još koji put naći! Eh, da, Sirius i Mya su zajedno!
Oh. Znate ono u crtićima kad imate veliko srce pred sobom, a onda netko kaže jednu jedinu riječ i to srce se slomi?
Upravo takav osjećaj ja imam sada.
Nisam to mogla reći Lily. Samo sam rekla:
- Oh, drago mi je da je i Black našao curu. Mya je super.
- Da. Lotta, zašto si tako blijeda?
- Lily, meni je loše. Jako loše.
U sobu je upravo ušla Aimee:
- Isuse Bože, Lily, što je Lotti?
- Loše joj je! Brzo, odvedimo je madame Pomfrey!
Mene je sve više oblijevalo crnilo i neizdrživa bol u glavi.
Sklopila sam oči, a onda više ništa nisam osjećala...

TO BE CONTINUED...

| Make my day=) (14) | Prolij tintu | # |

utorak, 25.03.2008.

2.poglavlje

-Lotta? Lotta, probudi se, trebamo te na igralištu!!- netko mi je prošaptao u uho.
-M-molim? Što je bilo?- jedva sam otvorila oči, i jako se iznenadila kad sam ugledala...-JAMES! Što ti radiš ovdje?- izderala sam se, a James je stavio prst na usta.
-Ne deri se! Svi još spavaju. Trebamo te na metlobojskom igralištu.
- Oh...dobro. Molim te izađi dok se presvučem. Sad ću sići u društvenu.
- Kako je lijepa dok spava.- uzdahnuo je James gledajući uspavanu Lily, okrenuo se na peti i otišao.
Na brzinu sam obukla školsku pelerinu i otrčala u društvenu prostoriju. Tamo je James piljio u neku točku na zidu.
-Ah, evo te! Idemo, ovi nas čekaju!- uskliknuo je.
- Dobro, ajd ti meni objasni... zbog čega ja vama trebam na metlobojskom treningu? Ako se ne varam, upravo to se može održavati ovako rano.
- Jedino ti možeš izvesti Impervius na mojim i Robertovim naočalama.
Robert je, dakako, udarač naše metlobojske ekipe. A ja sam tek sad primijetila da se s Jamesa cijedi voda. Vani je pljuštala kiša.
Na metlobojskom igralištu stajalo je sedmero mokrih ljudi, s nevjericom u očima. Chanell, kapetanica, komentirala je:
- Ja ne mogu vjerovati, još jučer je bilo sunčano!!
Robert, spomenuti udarač, vrtio je glavom:
- James, hvala Bogu da tvoja sestrična zna izvesti Impervius.
- Da, a sreća je i da sam se pristala ovako rano ustati iz kreveta.- dodala sam sarkastično. Chanell se osmjehnula. Uzela sam Jamesove i Robertove naočale, izvukla štapić i uperila ga u njih:
-Impervius!- naočale su se odmah osušile.- Eto, sada više nećete imati problema.
-Hvala ti, Lotta, spasila si nas!-rekao je James.
Slegnula sam ramenima i otišla. U krevet se više ne mogu vratiti. Već sam skroz mokra, a ionako mi se više ne spava.
Nikad neću shvatiti metlobojce. Zar im je toliko stalo do tog sporta da se mogu ustati u 5, u ponedjeljak, premda znaju da ih za 3 sata čeka škola?
Otišla sam u knjižnicu potražiti nešto o Čarobnim napitcima. Madam Pince, knjižničarka, već je odavno budna, pa mi je to bilo jedino odredište. Sjela sam uz kamin i proučavala neki napitak. Vrijeme je brzo prošlo uz čitanje o mom najdražem predmetu, pa sam se ustala i krenula u veliku dvoranu na doručak. Tamo su već bile uzbuđene Lily i Aimee:
- Lotta, pa gdje si ti? Mi smo se već zabrinule!!
-Ma, James me trebao za njihov trening. A kasnije više nisam mogla zaspati.
- Ah, shvaćam.- Lily je, kao i uvijek kada začuje Jamesovo ime, napravila facu. Jutros nisam imala volje da ju malo zezam za Jamesa. Ta nikada neće priznati!
No zato je Aimee mnogo otvorenija. Ona je već veselo pozdravljala Remusa.
Hm, Remusa? To znači da je s njim i...Sirius. Oh, pa on se to smiješi. Zar meni? Hm, Sirius se meni smiješi...sumnjivo.
Taman sam krenula uzvratiti osmijeh, no onda sam shvatila da se ustvari smiješi Myi Trage. I ona mu uzvraća! Uf!
- Lotta, molim te dođi i sjedni. – Lily me povukla za rukav.
Uzela sam veliku porciju bundevinih pahuljica (da, to vam je tipična hrana u Hogwartsu).
- Što nam je prvo na rasporedu? Ne mogu zapamtiti raspored sati.- požalila se Aimee.
- Čarobni napitci, blok sat sa Slythima!- iz topa sam ispalila. Lily se namrštila. Voljela je Čarobne napitke, no ne i Slytherine. Oni su je uvijek ismijavali zbog njenog bezjačkog porijekla. Kao da su oni savršeni.
-Uh, zakasnit ćemo!- Lily je pogledala na sat.
Brzo smo se ustale i krenule prema tamnicama. Tamo nas je dočekao veseli prof. Slughorn:
-Oh, evo i mojih dviju najdražih učenica!-krenuo je prema nama da nam pruži ruku, gotovo zgnječivši Aimee koja se stisnula uza zid. Prof. Slughorn je malo, ahm, debeo.
Lily i ja smo zbunjeno pružile ruku, uhvatile Aimee za pelerinu i sjele na mjesta pored nekih Slytherina.
- Bok, cure. Prvi put se susrećemo? Ja sam Starz. Starz Skrable. – dečko s naše godine nasmiješio se nama trima. Uzvratila sam osmijeh, premda pomalo sumnjičavo:
- Lieselotta Potter, drago mi je. Ovo su Lily Evans i Aimee Murray.
- Bok...- Lily je porumenjela i osmjehnula se. Prvi put da se nasmiješila nekom Slytherinu.
Prof. Slughorn je počeo diktirati o nekom napitku. Ja sam sve zapisivala, a krajičkom oka promatrala sam Siriusa. Pričao je s Jamesom i smijuckao se pogledavajući Snapea.
Odjednom se na mom pergamentu pojavila mrlja od tinte. Zelena, što je značilo da je za tu mrlju kriva upravo...
-Lily! Što radiš?
- Ja? Uh, nisam gledala. Oprosti, Lotta.- Lily je gledala u Starza.
Hm, ovo je već sumnjivo. Lily, koja inače tako voli Napitke, sada ne prati??
Vidjet ćemo već.
Sat je napokon završio, no mi smo već kretali na Travarstvo.
Uh, tu sam prozujila gotovo cijeli sat. Nisam imala snage. Buljila sam u Siriusa.
Travarstvo nam je zadnji sat. Hvala Bogu.
Kiša je prestala, pa smo se Lily i ja odlučile prošetati perivojem. Aimee je odlučila pisati poeziju u sobi.
- Lily?- odlučila sam ju pitati u vezi Starza.
- Da, Lotta?
- Što misliš o onom Starzu?
Lily se počela hihotati:
-Pa...mislim da je u redu.
- A ja mislim da ti se sviđa!
- Lotta!!
- Ozbiljno. A i bilo bi vrijeme da ti se netko drugi počne sviđati. Jamesa ionako stalno odbijaš, bez obzira na to što ti se sviđa.
- Prvo, James mi se ne sviđa, niti mi se ikada sviđao. Drugo, za Starza ćemo još vidjeti. Treće... a zašto se tebi nitko ne sviđa?
- Ja, ovaj, pa...- zaustila sam, no prekinuo nas je Kingsley Shacklebolt:
- Lily! Lotta! James i ekipa opet napadaju Snapea na jezeru! Ovaj put su izveli nešto strašno!- Kingsley je izgledao zbilja zabrinuto, pa smo Lily i ja potrčale prema jezeru.
Tamo smo imale što vidjeti: Hrpa ljudi. Ravena, Gryffa, Huffa, Slytha.. Svi su gledali u tuču koja se očito održala. Snapeu je masna kosa bila rasčupana, a i curila mu je krv iz nosa. Sirius je držao Jamesa, kojemu je kravata bila odvezana, a naočale su mu se nakrivile preko lica.
- Što je ovdje bilo?- uzviknule smo Lily i ja u isto vrijeme.
- Idiot me napao!- uzviknuo je James pokaujući na Snapea, koji je brzo odvratio:
- Vrijeđao si me!
- James Potter, od svih odvratnih osoba, ti si definitivno...-započela je Lily, no James ju je prekinuo:
- Gledajte ljudi, Snapea je cura došla obraniti!
Uputila sam Jamesu ljutiti pogled, no već je izrekao svoje. Lily je porumenjela, od bijesa i nelagode.
Svi su se počeli smijati, a Snape je pozelenio:
- Ne treba meni jedna mutnjakuša da me brani!
Svi su ustuknuli, jedino su se Slytherini nastavili smješkati.
Pogledala sam prema Lily, no ona je već otrčala prema dvorcu sa suzama u očima.
Promatrači su šutjeli još neko vrijeme, a onda su se svi uputili svome pravcu, kao da se ništa nije dogodilo.
Snape, James, Sirius, Remus i Peter još su tamo stajali.
- Snape...ja stvarno...nisam ovo očekivala.- pogledala sam Snapea.
Bio je skroz blijed, kao da je tek sad shvatio značenje svojih riječi. Nije me gledao u oči. Samo se okrenuo i otišao.
- James, što se tebe tiče, ja zaista nemam riječi. Kako si mogao? Misliš da će ti to pomoći da osvojiš Lily?
- Gle, Lotta, prestani se miješati. Nisi mi majka!-odvratio mi je James.
- Nisam, ali sam ti obitelj, i želim ti samo najbolje...- rekla sam.
- Parožak ima pravo. Malo si mu se previše upetljala u život.
Pocrvenjela sam čuvši glas koji je to upravo rekao. Sirius.
- Molim? A odakle tebi pravo da se miješaš u ovaj razgovor?
- Tihotape, sad je ona u pravu. Šuti.– James je zaustavio Siriusa koji je otvorio usta. – A ti, Lotta, malo smiri svoje osjećaje. I nemoj ništa govoriti mami.
- Joj, James, stvarno mi je žao što se ne znaš ponašati prema Lily. Neću ništa reći teti Agnes. Ali nemoj više napadati Snapea. – uzdahnula sam.
- Smiriti ću se malo. I probat ću biti bolji prema Cmizdri.
- Za početak, prestani ga zvati tako.
- I to ću pokušati. Hoćeš li ti molim te objasniti Lily da ja nisam takav kreten?- James me pogledao.
- Probat ću. Idem sad do nje. Sigurno je povrijeđena.- okrenula sam se da odem, no Sirius je rekao:
- E da, sorry zbog uplitanja. Malo sam pretjerao.
- Okej je, Black.- rekla sam to pomalo nezainteresirano.
Lily je plakala u sobi. Aimee ju je tješila. Kleknula sam do njih:
- Lily, stvarno mi je žao. Ni ne znaš koliko je Jamesu žao.
- Ma nije mi toliko do Jamesa. Žao mi je što će Avery i Malfoy upropastiti Severusa. – Lily je zajecala.
- Žao je i meni.- zagrlila sam ju.
Ostatak dana prošao je normalno.
Živcira me Sirius. Čemu ono smješkanje Myi? I otkad se to on ispričava?
Vidjet ćemo već.
Do pisanja, Lotta.

[Ej, hvala vam svima na komentarima! Osim Chanell i Starza, više ne primam likove. Imam ih previše...sry svima. Nadam se da vam se priča sviđa! Pusa=)]

| Make my day=) (19) | Prolij tintu | # |

ponedjeljak, 24.03.2008.

1. poglavlje

Uh, napokon škola! Inače nisam osoba koja voli učenje i zadaće, no jako su mi nedostajali moji prijatelji iz Hogwartsa.
Osmjehnula sam se. Bio je tako lijep dan.
Moj bratić James, njegovi roditelji i ja došetali smo do King's Crossa.
U jednoj ruci nosila sam svoj ljubičasti kovčeg, u drugoj kutiju u kojoj je bila moja mačka Amani, a u glavi sam smišljala što ću ovdje upisati.
Inače, ja sam Lieselotta, a ovo je moj novi dnevnik.
James nije dijelio moje oduševljenje današnjim danom (ne voli se rano buditi, pa je hodao kao zombi) sve dok nije ugledao Lily. Primjetivši njegov osmijeh, i ja sam pogledala u njegovom smjeru.
- Lily! Lily!!- zavikala sam za djevojkom duge crvene kose koja je, skupa sa svojim roditeljima i suhoparnom sestrom, teglila kovčege do perona 9ľ.
Lily se naglo okrenula. Nasmiješila se čim me ugledala.
- Lotta!!- uskliknula je, ispustila kovčege i pojurila mi u zagrljaj.
- Lily...- ponovila sam, sretna što vidim svoju najbolju prijateljicu. Ispustila sam ju iz zagrljaja. Amani je zadovoljno mijauknula.
- Dobar dan, gospođo i gospodine Potter. Bok...James.- s čudnim izrazom lica Lily je pozdravila mog bratića. James se frajerski osmjehnuo i, glumeći nezaiteresiranost, pozdravio Lily:
- Ej, Lil.
- Zdravo, Lily! Gdje su ti roditelji? Idemo ih pozdraviti!- predložila je teta Agnes.
- Umm, tamo su. Možemo do njih.
Lilyni roditelji bili su veseli bezjaci, no njena sestra Petunija bila je meni najmrskije biće koje sam ikada vidjela. Žuta u faci, i uvijek izraza lica kao da je upravo progutala svinjski izmet.
- Gđo i gospodine Potter! Drago mi je da vas vidim. Bok, Lotta, bok, James!-pozdravila je uvijek nasmiješena Lilyna majka.
- I meni je drago da vidim vas. Lotta je jučer cijeli dan pričala o tome kako joj fali Lily. Oh, zdravo Petunija!- teta Agnes nasmiješila se Petuniji, koja je nevoljko procijedila:
-Bok.
- Uh, već je 15 do 11! Trebali bismo krenuti.- James je pogledao na sat.
- U redu. Mi ovdje idemo. Lily, draga, čuvaj se! Budi dobra u školi!- Lilyn tata pogladio je Lily po kosi.
- Ne brini, tata. Bok, mama. Petunija, čujemo se!!- Lily je mahnula sestri.
Tetak Thomas rekao je teti:
- Agnes, ja vas čekam ovdje.
Teta je klimnula, a mi smo prošli kroz zid između perona 9 i 10.
Teta Agnes pogledala je mene i Lily:
- Hajde, uđite u vlak. Nemojte zakasniti. Lotta, tebi ne trebam ništa ni govoriti. Ti si uvijek dobra. Samo se čuvaj. Nego, gdje je James?
Osvrnula se, no James je već bio u vlaku sa svojim prijateljima Siriusom i Remusom. Uzdahnula je:
-Ah, već je tamo s malim Blackom i Lupinom. Ništa. Pazite na njega, cure. Uživajte u školi!!
- Hoćemo, teta.
Teta Agnes pogledala nas je lagano suznih očiju. Lily i ja brzo ušle u vlak koji samo što nije krenuo. Pronašle smo jedan od rijetkih praznih odjeljaka i sjele. Mahnule smo teti Agnes kroz prozor.
Raspremile smo svoje stvari. Amani sam ostavila skupa s ostalim kućnim ljubimcima.
Nakon otprilike 5 minuta, začulo se kucanje na zatvorenim vratima odjeljka.
-Uđi!- odvratila je Lily. Na vratima se pojavila blijeda prilika poduže crne masne kose, već obučena u malo preveliku školsku pelerinu sa neuredno zavezanom zelenom kravatom, nemalo iznenađena što vidi baš nas.
-S-smijem ući? Već dugo tražim smještaj, no svi ostali odjeljci su zauzeti.
Bio je to Severus Snape. Slytherin. Nitko ga nije volio, ali Lily i ja smo mu bile prijateljice.
- Naravno, Severuse! Slobodno uđi.- pozvala ga je Lily.
Snape je sjeo kao da mu je pomalo neugodno što odabrao upravo naš odjeljak.
Osjetila se lagana napetost, koju sam ja uspješno razbila komentirajući članak o aritmanciji iz Tjednika za mlade vještice.
Uskoro smo se svo troje smijali nekim šalama na zadnjoj stranici Tjednika.
Na vratima se opet začulo kucanje. Ovaj put bila je to žena sa raznobojnim slatkišima na kolicima. Severus je porumenio. Svi smo znali da nije imao baš previše novaca.
Lily i ja brzo smo se ustale i kupile mnogo slatkiša, dovoljno za sve nas. Nismo mogle dopustiti da se Severus osjeća ugroženim.
Vrijeme je brzo prolazilo, pa smo Lily i ja obukle školske pelerine preko normalne odjeće.
Za pola sata Hogwarts Express završio je svoj put.
Spremili smo se i ustali, spremni da pođemo do lovočuvara Hagrida, koji će nas u čamcima povesti do samoga dvorca.
Tek što smo izašli iz vlaka, susreli smo Jamesa, Siriusa, Remusa i Petera,
onog ljigavca koji se stalno krpa uz njih. Severusovo prisutstvo, naravno, nije prošlo nezapaženo:
-Oh, koga to imamo tu? Masna kosa, žuto lice, nespretan hod jer mu je pelerina prevelika? Pa to je naš Cmizdrus!- podsmjehnuo se James. Sirius i Peter su se grohotom nasmijali, dok se Remus nasmiješio s nelagodom u očima.
- James, teta Agnes ti je rekla da se normalno ponašaš prema Severusu!- bila sam ljuta na Jamesa. Svake godine ista priča. Uvijek maltretira Snapea.
- Mama nije tu, a baš je užitak mučiti našeg dragog Cmizdru, zar ne?- dečki su se ponovno nasmijali.
Lily ih je gledala s gađenjem.
- Idemo, Sev, nisu vrijedni naše pažnje!- procijedila je i uhvatila Snapea za rukav. On se brzo istrgnuo:
-Ne, ne moraš, gle, eno Avery i Malfoy!- pomalo se drsko okrenuo i pohitao prema dvojici ljigavih Slytherina, do grla uvučenih u crnu magiju.
- Šta je, Cmizdro, bježiš kod svojih gorila? – zavikao je Sirius.
Lily i ja smo, zgražajući se, uzdahnule i krenule prema Aimee, našoj prijateljici, koju smo upravo ugledale.
Aimee nas je pozdravila i bacila pogled prema četvorci koju smo Lily i ja upravo demonstrativno napustile. Znala sam zašto.
Aimee je već godinu dana zaljubljena u Remusa.
Čini se da ni on nije ravnodušan, čim joj se onako nježno nasmiješio.
Tko zna koliko bi se dugo smiješili i gledali da Lily nije povukla mene i Aimee u čamac.
Za 5 minuta bili smo u dvorcu.
Ah, Hogwarts! Uvijek veličanstven. Predivan strop u Velikoj dvorani, urešen tako da izgleda kao pravo nebo.
Lily, Aimee i ja smo sjele na uobičajena mjesta za Gryffindorskim stolom.
Preko puta nas sjedili su James i njegovi prijatelji. James je nekoliko puta pokušao započeti razgovor s Lily, no ona baš i nije reagirala.
Žamor za stolovima prekinuo je naš ravnatelj Dumbledore.
Kao i svake godine, održao je govor.
Razredbeni klobuk otpjevao je svoju pjesmu, a McGonagallica, predstojnica našeg doma, prozvala je prvašiće za razvrstavanje.
Nakon obilne večere, krenuli smo u spavaonice.
Glavni prefekt Weasley Debeloj Dami je rekao aktualnu lozinku. Portret se rastvorio, a mi smo ušli u Gryffindorsku društvenu prostoriju. Cure su otišle u žensku, a dečki u mušku spavaonicu.
Na krevetima su već bile naše stvari. Amani je spavala u svojoj kutiji.
Raspakiravši se, vratili smo se u društvenu.
James i co. već su bili tamo. James i Sirius igrali su eksplozivni puc puc, Remus je nešto čitao, a Peter je, kao i obično, slinio nad njima.
Uf, Sirius baš ima lijep osmijeh.
Nisam nikom rekla za ovo, ali mislim da mi se malo sviđa.
Premda rijetko razgovaramo (obično mu se obraćam samo onda kad se ljutim zbog Snapea), uvijek se osjećam neobično u njegovu društvu.
Možda priznam Lily. Ali tek kad ona prizna da joj se sviđa James. Što se nikada neće dogoditi, koliko god bilo očito da prema njemu osjeća nešto osim gađenja.
Moram sad ići. Već dugo pišem.
Bye!

| Make my day=) (8) | Prolij tintu | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Likovi

Opis bloga

Linkovi

nedjelja, 06.07.2008.

10. poglavlje (THE END)

petak, 23.05.2008.

9. poglavlje

nedjelja, 18.05.2008.

8. poglavlje

srijeda, 14.05.2008.

7. poglavlje

petak, 09.05.2008.

6. poglavlje

petak, 04.04.2008.

5. poglavlje

nedjelja, 30.03.2008.

4.poglavlje

četvrtak, 27.03.2008.

3. poglavlje

utorak, 25.03.2008.

2.poglavlje

ponedjeljak, 24.03.2008.

1. poglavlje

<	srpanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31