|
|
GRYFFINDORI:
Lieselotta Potter
Ja. Vječni optimist.
Pametna, no stalno se blamira.
Sanjarski tip. Uvijek zaljubljena.
Upoznaj me u priči...
..slikala sam ga bez naočala..
James Potter (Parožak)
Zaljubljeni metlobojac.
Lily Evans
Najbolja frendica.
Sirius Black (Tihotap)
Bezobrazno zgodan.
Remus Lupin (Lunac)
Pametan. Vukodlak.
Peter Pettigrew (Crvorep)
Opasan ljigavac.
Aimee Murray
Zanimljiva poeta.
...uporno se ne želi slikati!!..
Kingsley Shacklebolt
Definitivno cool.
Chanell Grey
Prekrasna metlobojašica.
Beatrix Bell Šarena prijateljica.
RAVENCLAWI:
Mya Trage
Umišljena.
HUFFLEPUFFI:
May Stox
Srodna duša.
SLYTHERINI:
Severus Snape
Čudak.
Starz Skrable
Uvijek nasmiješen.
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Lotta
Još jedan HPFF blog...radnja ovog bloga se događa u vrijeme Harryjevih roditelja, i prati život Lieselotte Potter, učenice četvrte godine u Hogwartsu.
Molim vas da mi u komentarima kažete kako vam se sviđa priča. =)
be sorted @ nimbo.net
Blog.hr
Blog servis
Starz Skrable
Chanell Grey
Lucinda Lockhart
Beatrix Bell
May Stox
Tiffany Evans
moj drugi blog s pričom
Neke slike
tu sam nešto zamišljena
tu me James slikao preko ljeta
James me nasmijavao kad me teta Agnes slikala=)
Ne. Nismo se poljubili. Premda sam mislila da hoćemo. Nije bilo nikoga oko nas, i taj trenutak bio je tako romantičan...
Da vas podsjetim, Sirius i ja sjedili smo u perivoju:
FLASHBACK
Nasmiješila sam se.
- Čak i onako slaba, izgledala si prekrasno. Nije Pettigrew imao loš ukus.
- Oh, pa ne moraš mi sada laskati.
- Ne, ja to ozbiljno mislim.
- Zaista?
- Zaista.- reče i nježno mi odmakne pramen kose s lica...
END OF FLASHBACK
- Imaš neku bubu u kosi.- reče Sirius i nježno izvadi nešto što se koprcalo u mojim smeđim pramenovima. Nisam ni primijetila.
Dakle. Imam bubu u kosi.
Mislila sam da ćeš me poljubiti, idiote.
- Stvarno si mi najbolja prijateljica.- nastavi on, očito ne primijetivši moj kiseli izraz lica.
Isforsirala sam osmijeh.
- Mogu li ti se povjeriti?- upita.
- Uvijek si i mogao, Black.
- Znaš...sviđa mi se jedna cura.- i dalje smo bili svega par centimetara razmaknuti.
- Siriuse, tebi se stalno sviđa neka cura.- odmakoh se od njega.
- Ovaj put za ozbiljno. I treba mi ženski savjet, Lottie.
- Savjet?- začudih se.- Tebi, Siriusu Blacku, treba ženski savjet kako da osvojiš curu?
- Da.- jednostavno će on.
- Prvo bih trebala znati o kojoj se curi radi.
- Hmm...nećeš nikom reći?
- Black...u rukavu imam činjenicu da si tražio moju pomoć oko cure. Kad bih te htjela osramotiti, ne bi mi trebalo i njeno ime.
Sirius se nasmijao i otkrio mi savršeno ravne i bijele zube. Mrzim to. Ostavlja dojam nedostižnosti.
- Dakle, kako se zove?- ponovih pitanje.
- Lucinda Lockhart.
- Lucy? Što je to s vama dečkima? Svi se pozaljubljivali u starije cure. Prvo Starz, sad ti...kao da nema dovoljno normalnih cura s naše godine!- nadam se da nisam bila preočita.
- Lots...nešto mi pokušavaš reći s tim?- Sirius me sumnjičavo promotrio.
- N-ništa.- ustuknula sam. Da, bila sam preočita.
Sirius je nervozno prevrnuo očima.
- Hoćeš mi pomoći ili nećeš?- upita.
- Hoću.- odlučih, i tom odlukom zapečatih si ikakvu budućnost s Blackom.
- Znaš, htio bih joj se približiti, na diskretan, a opet primjetljiv načn.
Oh, Lieselotta. U što si se to uvalila? Na samu pomisao riječi Lieselotta, sjetih se Petera, i usta mi se ispune nekom gorčinom.
- Lotta, Lotta, ne Lieselotta...- pomislim. Nažalost, na glas.
- Lottie, jel ti mene uopće slušaš?
- Ja..slušam, slušam! Pričao si o tome kako bi joj se htio približiti...- brzo se izvukoh iz neugodne situacije. – Samo sam se sjetila Petera...
- Oh. Nemoj misliti na njega. Njega nema.
- Znaš Black, idiotski mi je da me ovako pratite i glumite mi tjelohranitelje. Nisam mala beba.
- Znamo da nisi, ali treba ti zaštita.
- Imam štapić, ne?- samouvjerenim pogledom pokušah ga uvjeriti da sam sposobna obraniti se i sama.
Black je samo slegnuo ramenima.
- Ovaj...mogu nastaviti sa svojim monologom, pa da možeš zaključiti kako mi pomoći?
- Da, naravno.- tužno pogledah u travu. Sirius je pričao i pričao, a ja sam se totalno isključila. Bezobrazno od mene, znam. Srećom, nije primijetio kako mu na sva njegova pitanja odgovaram sa "Da, znam." Ili, "Riješit ćemo mi to sve."
Pitam se bi li itko primijetio da sam cijeli život takva.
-...sjećaš se onda kada smo igrali protiv Hufflepuffa? Kako je tada bila lijepa...- Sirius je i dalje pričao hvalospjeve o Lus.
- Aha.- bezvoljno rekoh. Opet, nije primijetio.
- I što kažeš na sve to?- upita nakon otprilike dvadeset rečenica koje su se svodile na jednu te istu misao: Lucinda je predivna.
- Kažem da si zaljubljen.
- Ooo, da.
- Black, hoćemo do knjižnice? Lucinda zna biti tamo sa svojim prijateljicama iz Hufflepuffa.
Black se snuždi na spomen knjižnice. Nije volio čitati.
Za razliku od mene. Koja naprosto obožavam knjige.
- Lus nikako ne voli muškarce koji ne vole čitati!! Hajde, Siriuse, želiš li joj se približiti ili ne?
On odlučno ustane.
- Krenimo, Lotta! Odsad sam redoviti član knjižnice.
Nasmijala sam se.
- Usput, moram li baš stalno paziti na tebe? Nije baš zgodno približavati se nekoj curi uz još jednu koja je s tobom.
- Mislim da ću se snaći.- namignuh mu i zajedno odemo do knjižnice.
Ah, kako volim tu prostoriju. Sve puno prekrasnih priča koje treba pročitati!
Istina, sve je bilo staro, i prašnjavo, no davalo je neki šarm.
Obožavala sam apsolutno sve vezano uz knjižnicu...osim Madame Pince.
Hogwartsom se šire glasine da je kao mlada žena bila ljepotica, no tu pothranjenu vranu ne mogu zamisliti uopće mladom, a kamoli lijepom.
Kao da je oduvijek ovdje, prikovana za knjige. Stara i ofucana.
Sirius je odmah otišao potražiti Lus i početi s "diskretnim približavanjem", a ja sam uzela "Najljepše barokne romanse čarobnjaka" i krenula sjesti na svoje uobičajeno mjesto.
Koje je bilo zauzeto.
Hm. Na mojoj najdražoj fotelji sjedio je neki debeli Slyth tupavog pogleda, koji je ovdje očito samo zato jer mu nitko nije htio posuditi zadaću da prepiše.
Odustala sam od svoje fotelje i pokušala naći slobodno mjesto.
Knjižnica je bila puna ljudi. Da, baš sada. Nevjerojatno. Jedino slobodno mjesto bilo je skroz na kraju knjižnice, na kauču pored neke cure koju sam nekad znala vidjeti u Velikoj dvorani.
Promotrila sam ju. Toliko se udubila u knjigu da nije ni primijetila da tamo stojim.
Imala je smeđu kosu koja je padala niz njeno lice u valovitim slapovima.
Čitala je "Vukodlaci i njihovi običaji". Malo me iznenadio izbor knjige, ali nisam se prestrašila.
- Smijem sjesti?- oprezno upitah.
Cura se trgne. Podigne pogled s knjige i uprti u mene svoje lijepe smeđe oči.
Neko vrijeme me promatrala, a onda, potaknuta mojim zbunjenim pogledom, rastreseno izusti:
- Ovaj, da! Naravno!
Nasmiješila sam se, i ona mi je uzvratila osmijehom.
- Inače, ja sam Lieselotta Potter, ali molim te zovi me Lotta.
- May Stox, Hufflepuff, četvrta godina. Ti si Gryffindor?
- Da.
- Kako to da si došla ovdje sjesti? Obično sjediš tamo naprijed.
- Oh, na mojoj najdražoj fotelji nalazi se neki odvratni Slytherin. Sumnjam da ću ikada više sjesti tamo.- uzdahnula sam.
- Uvijek možeš sjesti ovdje, ako poželiš.- predloži May.
- Tnx. Proučavaš vukodlake?- upitah.
May se zacrveni.
- Ma ne...treba mi za neku zadaću...- počela se nevješto izmotavati. Znala sam da ne govori istinu, ali nisam ju htjela napasti da mi kaže zašto to čita. Ionako to nije moja stvar.
- Ti čitaš "Barokne romanse"?- May brzo promijeni temu.
- Da..preporučila mi ju je prijateljica.
Ušutjele smo i nastavile čitati.
May mi se svidjela na prvi pogled. Shvatila sam da bi mi mogla biti super prijateljica.
Ustala sam se i pogledom potražila Siriusa. Ah, eno ga. Priča s Lus. Ali čini mi se da ga ona baš i ne doživljava.
- Što je bilo?- začuh May pored sebe.
- Ma ništa...pogledala sam gdje je Sirius. Došla sam s njim ovdje.
- Jeste li vi zajedno?
Lecnula sam se.
- Ne, nismo. Zašto pitaš?
- Eto tak. Bezveze. Učinilo mi se.- nasmiješila se.
Razmislila sam o njezinim riječima.
Učinilo joj se...
Ne, ništa od toga, draga May.
May i ja nastavile smo čitati u tišini. Uživala sam, sretna zbog činjenice da sam napokon pronašla osobu kojoj ne smeta što ne pričam s njom, a opet smo nekako povezane.
- Ah, Lotta, tu si! Idemo? Već je 19h.- iza sebe ugledah Siriusa, očito sretnog što me pronašao.
- Zar je već otišla?- značajno upitah.
- Ma da...pričam ti već sve.- pogledom me upitao Tko je to pored tebe?.
- Joj, nisam vas ni upoznala...Siriuse, ovo je May Stox, Hufflepuffica.
May se ustane i pruži ruku s osmijehom:
- May, drago mi je.
Sirius prihvati ruku i nasmiješi se:
- Sirius Black.- zatim se obrati meni:- Lotta, idemo!
- Oke...May, vidimo se!
- Ej...Lotta, možemo se sutra prošetati ako želiš!
- Naravno...super ideja! Dogovorit ćemo se još za vrijeme ručka...
- Da, da, dogovorit ćemo se...Lotta, sad stvarno idemo!- prekinuo me Sirius.
Mahnula sam May koja nas je malo čudno pogledala. Vjerojatno je u sebi mislila kakav sam idiot ako se moram dogovarati s nekim da odem s njom prošetati.
- Siriuse, zašto si me onako odvukao?- upitala sam čim smo napustili knjižnicu.
- Ma...Lus me otpilila. Kaže da joj ne treba balavac poput mene.
- Vjerojatno nisi bio baš diskretan.- nasmijem se ispod glasa.
- Ali neću odustati! Osvojiti ću Lucindu.
- Ja vjerujem da hoćeš.- nasmijala sam se, ovaj put glasnije, i skupa sa Siriusom ušla u društvenu.
Tamo je bila ekipa. James i Remus su igrali puc-puc, Aimee je pisuckala u svoju bilježnicu, Nell i B.B. su raspravljale o metloboju, Kingsley je nešto čitao, a Lily se igrala s Amani.
- Kako je prošlo stražarenje nad Lottom?- upita James.
- Super. Išli smo u knjižnicu, i mislim da Sirius neće više imati problema s preobrazbom.- veselo rekoh, a Amani dođe do mojih nogu i poče se maziti.
- Odvukla te u knjižnicu? Uh, Tihotape, pripazi malo na druženje s Lottom, postat ćeš knjiški moljac!- nasmije se Lupin i potapša Siriusa po leđima.
- Što je loše u tome?- upitasmo Lily, Aimee i ja u isto vrijeme i društvenom se proširio novi val smijeha.
- Eh da...htjela sam vas nešto pitati. – rekoh kad se smijeh smirio.
- Pitaj.- javi se nekoliko glasova.
- Znam da zvuči glupo, jer ste se toliko trudili oko mene i spasili me od...onog štakora...ali, meni se ne da da mi budete tjelohranitelji. Jednostavno nema smisla. Ne mogu ni na wc a da netko ne ide sa mnom. Peter neće napasti ponovno.
- Lotta, brinem se...jesi li sigurna da se ne bojiš?- nježno upita Lily.
- Da, Lil, sigurna sam. Mislim, bilo mi je lijepo i sa Aimee i sa Blackom, ali... glupo mi je. Kao da sam nekakva razmažena princezica.
- Pa...ako je to njena odluka...- Aimee se obrati drugima.
- ...onda se mi slažemo.- dovrši Kingsley.
Nasmiješila sam se.
Svi su nastavili raditi ono što su radili prije mog i Siriusovog ulaska, a ja sam Aimee i Lily ispričala kako sam upoznala May.
***
Ah, subota! Volim taj dan. Bez ikakvog stresa i obaveza.
Na ručku sam se susrela s May:
- Lotta, možemo sad prošetati. Ako si se dogovorila sa Siriusom.- ona mi namigne.
Nasmijala sam se:
- Ma to je on bio malo čudno raspoložen. Naravno, samo da se odem podzraviti s ovima.
Pozdravila sam se s Lily i ostalima i pridružila se May koja je već izlazila iz dvorane.
- Znaš, May, baš mi je sada drago da je onaj Slyth sjeo u moju fotelju.
- Da, i meni.- May se nasmiješila.
Imala sam osjećaj kao da ju poznajem mjesecima.
Pričale smo o svemu. O činjenici kako je njezin otac napustio nju i njenu mamu, o njezinoj grozomornoj baki koja ju tjera da svakog ljeta glumi nekakvu princezu na nekim domjencima...
Obje smo osjetila ogroman nalet povjerenja.
Ja sam njoj ispričala kako su mi roditelji mrtvi, kako živim s tetom i tetkom te bratićem kojeg jako volim...
Zatim smo prešle na još osobnije teme:
- Lotta, tko se tebi sviđa?
- Hmm...meni?- zacrvenila sam se. Osjetila sam još veći nalet povjerenja i ispričala joj sve vezano za Siriusa, Samanthu Anderson, operaciju Tratinčica, Petera Pettigrewa, a ona je sve to slušala s golemim razumijevanjem.
- Da, shvaćam kako si u gadnoj situaciji.
- Najgore je to što znam tko se sviđa Siriusu. No ne smijem nikom reći.- uzdahnula sam tužno.
- Lotta, bojiš li se Petera?- upitala me slično pitanje kao i Lily.
- Ne...ne bojim se. Više me strah Samanthe i moje misije.
- Ako ti nešto zatreba, uvijek ću biti tu!- odlučno će May. Jako zanimljiv prizor kad nešto tako drago i veselo poput May postane ozbiljno.
- Hvala ti, May. Ali dosta o meni. Tko se tebi sviđa?
- Ufff...duga priča...no ispričat ću ti ju. Postoji jedan dečko koji mi se sviđa...i veliki problem vezan uz njega. Naime, on je...-ovdje ušuti, i nastavi šaptom:- on je vukodlak.
- Vukodlak?- užasnuto prošapćem.
- Da...znam da zvuči grozno, ali, Lotta, on je tako super! I odličan mi je prijatelj, i tako je neodoljiv, i tako...i tako sam zaljubljena. Zato sam i čitala onu knjigu o vukodlacima.
- Razumijem te u potpunosti.
- Molim te, nikom ni riječi o ovome što sam ti sad ispričala.- zamoli me May.
- My lips are sealed.- zamišljenim ključićem "zaključam" usta u znak tajne.
Zamislila sam se. I onda se ja žalim na svoje ljubavne probleme.
Osoba koju May voli je vukodlak.
Završile smo s povjerljivim razgovorima i prešle na opuštenije teme poput glazbe, škole i knjiga.
Uživala sam u ovom popodnevu provedenom s May.
Fućkaš Siriusa, našla sam si prijateljicu!
[Evo...još jedno poglavlje objavljeno! May, ubacila sam te, i nadam se da se ne ljutiš što sam iskoristila neke elemente tvoje priče. Učinila sam to kako bih još više zbližila May i Lottu. Nadam se da vam se svima sviđa post. Pusa=)]
